Piše: Vuk Kovačević
Vidovdan. Jedan od najdublje urezanih datuma u istorijsko pamćenje srpskog naroda. Dan kosovskog zavjeta, dan sjećanja, ali i dan ponosa, hrabrosti i vječne borbe za slobodu i opstanak. I baš zato — Vidovdan nikada nije bio dan razdora. Niti dan stranih interesa. Niti povod za unutrašnje podjele. Sve do danas.
Dok se Srbija priprema da dostojanstveno obilježi ovaj sveti datum, dok se hiljade ljudi okupljaju da se poklone sjenima onih koji su život dali za narod i otadžbinu — iz određenih krugova, pod budnim okom i podrškom onih kojima nikada nije bilo stalo do Srbije, stižu pozivi na proteste i na podjele.
Protesti koji se najavljuju za Vidovdan, uz podršku dijela antisrpske opozicije i tzv. „studenata u blokadi“, predstavljaju ne slučajan, već pažljivo tempiran pokušaj da se jedan narodni praznik, stub kolektivnog identiteta, pretvori u još jedan poligon za rušenje institucija, slabljenje državnog autoriteta i izazivanje haosa. Sve to, naravno, pod maskom borbe za pravdu i „bolju Srbiju“, a u suštini — za Srbiju bez suvereniteta, bez reda, bez poštovanja prema svojoj istoriji.
Danas više nego ikada, moramo se sjetiti suštine Vidovdana — to je dan kada se ne pitamo ko koga voli ili ne voli, već ko je spreman da stoji uz svoju zemlju kad je teško. I danas, kad se Srbija razvija, gradi, jača i podiže ugled u svijetu, ponovo smo svjedoci pokušaja da se ta snaga slomi — iznutra. I to ne zbog brige za građane, već zbog gubitka političkog uticaja onih kojima nikada ni do naroda nije bilo stalo, već samo do ličnih pozicija i stranih interesa.
U tom svjetlu, posebno je važno pružiti podršku predsjedniku Aleksandru Vučiću, koji, uprkos brojnim pritiscima, dosljedno vodi politiku mira, stabilnosti i državnog suvereniteta. Njegovo držanje, smirenost i politička mudrost ključni su stubovi današnje Srbije — Srbije koja ne pristaje na ucjene, ali koja poštuje dijalog i institucije.
Zato danas, kao narod, imamo zadatak da budemo mirni, dostojanstveni, ali odlučni. Da ne nasjedamo na jeftine provokacije i pozive na sukobe. Da ne dozvolimo da nam se istorija otima iz ruku. Vidovdan je svetinja. A svetinje se ne gaze, ne ruše i ne zloupotrebljavaju. One se poštuju.
Za razliku od onih koji pod plaštom demokratije žele haos, pristojna Srbija bira mir. Bira stabilnost. Bira poštovanje. I bira sjećanje — ne na ono što nas dijeli, već na ono što nas vijekovima ujedinjuje.
