Piše: Milan Babović
Očekivano – kapitalni i bratski susret prvojerarha SPC Porfirija u Moskvi sa ruskim patrijarhom Kirilom i liderom najveće zemlje svijeta Vladimirom Putinom najviše je potresao one koji ni sa vjerom ni sa Crkvom nemaju nikakve veze.
Ako preskočimo dežurne u tom kružoku – crtače mržnje prema svemu srpskom: Predraga Koraksića i Dušana Petričića, koji nas svojim žvrljotinama (poglavar Srpske pravoslavne crkve ljubi noge predsjedniku Rusije i iskolačenih očiju gazi kolima studente) ne prvi put podsjećaju na svoju religiju titoizma, tu su tačno svi koji stoje u redu za pljuvanje: boljesrbijanci, bioetičari, kolumnistkinje lista „Danas“, nezahvalni korisnici „Zemlje živih“ iz manastira Kovilj, plenumaši, Aljbin Kurti, Ervin Ibrahimović…
Nastavljači visprene teze Vesne Pešić, koja je onomad predložila reformu SPC „jer je suviše konzervativna“, nijesu ovoga puta napali prvog po časti originalnim argumentima: „‘bembare’ i ‘audiji’ oko Patrijaršije“, „a što nam ne daju fiskalni račun za svijeće“, „kad će popovi da plaćaju porez“, već su ga proglasili vrhovnim Vučićevim botom zbog njegovog utiska iznesenog u ruskoj prijestonici da je u „Srbiji u toku obojena revolucija“. I odmah je krenula kanonada kako je Porfirije „izdao studente“ (to je trenutno smrtni grijeh u Srba), kako se stavio na stranu režima, sinod „Nove“ ga je proglasio nedostojnim…
Profesor Vojin Rakić, direktor Centra za bioetičke studije, koji je svojevremeno imao spor sa Uneskom oko lažnog predstavljanja, na mreži „Iks“ je postavio anketu s ovim pitanjem:
– Da li ste za osnivanje potpuno nove slobodne SPC sa potpuno novim sastavom Svetog sinoda, biranog isključivo iz redova dostojnih vladika, kao i za isključenje iz SPC onih vladika (dakle „monaha“) koji su služili Sekti ili postali milioneri – upitao je svoje pratioce, da bi naknadno „podsjetio“ da je patrijarhov đed sa ustašama organizovao pokolj Srba na području Bugojna i Kupresa.
Neformalna grupa studenata iz Niša najprije je izrazila „duboko razočaranje, tugu i gnjev povodom susreta Porfirija sa predsjednikom Rusije“, pa su patrijarhu odbrusili da su oni „djeca ove zemlje“ i kad ih naziva „revolucionarima iz uvoza“ (što nikad nije rekao), i „kada nas ućutkujete“ (nikad ih nije ućutkivao), i kad o našim zahtjevima ćutite (ni to nije tačno). Ali, ko smije danas da se zamjeri studentima i ometa ih u potrazi za prelaznim patrijarhom?
U svojoj ambivalenciji zasijala je i kolumnistkinja lista „Danas.
– Patrijarh SPC je jedan izuzetan lik, bog mu je Vučić.
Dakle, od Vučića prave božanstvo, a podržavaju proteste kako bi svima pokazali „da Vučić ovdje nije bog“. U jučerašnjem broju žale kako „nema više autoriteta poput patrijarha Pavla“, a nijesu se libili da u ime svog tvrdog sekularizma blagopočivšeg šminkaju i oblače mu suknju.
U anatemama se nadovezao i premijer lažne države Kosovo.
– Sastanak u Moskvi je strateško partnerstvo autoritarnih režima koje dovodi u opasnost cio region.
Tu je i ministar vanjskih poslova Crne Gore Ervin Ibrahimović, kome je zasmetala zahvalnost poglavara SPC Putinu na podršci koju pruža Srbiji u vezi sa Kosovom, Republikom Srpskom i Crnom Gorom.
– Crna Gora je nezavisna, suverena i sekularna država, članica NATO i pouzdani partner evropske i evroatlantske zajednice. Izjave patrijarha SPC, koje se odnose na unutrašnju i vanjsku politiku, smatramo neprimjerenim i nedopustivim – zabranjuje Ervin pastiru SPC da se brine o svojoj brojnoj pastvi tamo đe je rođen osnivač Srbije?!
Svi pobrojani, s izuzetkom pojedinih od naše đece, obrušili bi se na patrijarha i da mu Irinej bački za onim velikim bijelim stolom nije došapnuo „cvetnaja“. Krče kao pokvareni megafon svakog Božića i sprdaju se badnjacima, pričesnike zovu lizačima kašika, tule za Srebrenicom ne pominjući Kravicu i Bratunac, samo oni u Srbiji vide rusku guberniju, međeda iz Laktaša teraju nazad u Šumsku…
I svi odreda su slagali da je Porfirije pred Putinom poželio krah protesta u Srbiji, a zapravo je kazao da se nada „da će zemlja prevazići to iskušenje“. Sinodalni oci sa društvenih mreža, iz studija Šolakovih televizija, iz ponovo aktiviranih otporaških katakombi moraju da znaju da Crkva ne govori samo kroz Porfirija ili Grigorija. Ona govori vjekovima i svakodnevno – kroz liturgijski život i kroz svoj vanvremenski koordinatni sistem.
Oni koji misle da vlast može do te mjere da funkcionalizuje prvojerarha da on postane njen telal, ne znaju ništa o organizmu SPC. Njihov logički i vrijednosni aparat ne dobacuje dalje od Nikodima iz filma „Vrijeme čuda“. Samo se još čeka da kažu: Razvaljuj!
(Novosti)
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi portala
