Piše, Perica Đaković
Evo napokon dio građana glavnog grada može da odahne i da poruči „Ipak su se dali u pamet“, ali drugi dio može da se upita „A zašto smo krečili?“. To bi bio epilog višemjesečne političke agonije vezane za izbore u Podgorici, kao i silnih pregovora, što preko medija, ali i što direktno samih aktera posljednjih dana. Građani se sigurno neće pitati, iako će sve platiti, kako je došlo do preokreta u posljednjih 48 časova, ko je uticao na političke aktere, ili bolje reći na aktuelnog predsjednika Milatovića čiji su pregovarači promijenili stav i poslije optimističke izjave date nakon sastanka sa DPS-om i njima bliskim partnerima, odustali od nastavka razgovora i zaokrenuli pregovarački brod u drugom pravcu.
Da li je na taj obrt uticalo skoro četvoročasovno „pušenje lule mira“ između Jakova i Milojka, u stilu nekadašnjih velikih indijanskih poglavica, nakon čega iz zgrade predsjednika nije pušten nikakav dim, a ni aber pregovarača, koji su uspješno izbjegli okupljene predstavnike medija? Da li je na promjenu mišljenja gospodina Milatovića uticao spoljni faktor, ili brojne poruke koje su mu preko medija upućivali brojni političari i analitičari, razne organizacije, pa i građani, podsjećajući ga kako i na koji način je došao do fotelje u kojoj se nalazi posljednju godinu? Za sada će to ostati na neki način dilema o kojoj će mnogi u Gori Crnoj analitičari, političari i dobro, kako to znamo reći, „obavješteni“ lomiti koplja. Ono što je interesantnije jeste kakav će dalje biti kontakt između predsjednika i premijera, koji su se očigledno ponašali po onoj poznatoj pjesmi „Od izvora dva putića“ u posljednje vrijeme pošli svako svojim putićem.
Poučeni onim što nam se dešavalo posljednjih par dana ipak treba, što bi narod rekao, prvo skočiti pa reći hop, odnosno sačekati subotnju sjednicu gradskog parlamenta Podgorice i vidjeti da li će u fotelji predsjednice Skupštine ostati Jelena, a da li će gradonačelnicu Injac zamijeniti ministar Mujović, a u fotelji Urinog Rakčevića se naći bivša PES-ovka Nađa Ljiljanić, uz jedog odbornika iz klupa Demokrata. Ovo su sve oni sinoć kasno rekli u brojne mikrofone, a javnost dobro čula pred odlazeći počinak tog četvrtka. Dakle, ponovo ću se vratiti onoj čuvenoj „luli mira“ koju su po svemu sudeći, i na zadovoljstvo njihovih političkih istomišljenika, pa i nekih koalicionih partnera, uspješno ispušili akteri u predsjedničkom vigamu. Vama ostavljam pitanje, što bi rekli od milion dolara, a ono jednostavno glasi: ako su pušenjem lule mira zadovoljni Jakov i Milojko, ko ga je onda u ovoj igri „ispušio“.
I dok Podgorica i dio njenog stanovništva ide u miran san, ostaje nam na političkom nebu Gore Crne, još uz odavno politički zaboravljen Šavnik, nerazjašnjena Budva, ali prije svega novo nametnuto pitanje parlamenta i njegove posljednje blokade od strane opozicije vezane za takozvani ustavni puč. Ne samo da su poslanici opozicije najavili da rad parlamentu neće dozvoliti dok se taj novi politički čvor ne razriješi, već je lider najveće opozicione partije DPS-a gospodin Živković gostujući u TV emisiji najavio da će nezadovoljni trenutnom situacijom u Ustavnom sudu DPS krenuti i u vaninstitucionalnu borbu sa parlamentarnom većinom. Nije samo Živković otkrio da li je tu mislio na onaj poziv njegovog prethodnika (i budućeg počasnog predsjednika) da će se ići u šume i kad će to DPS izaći na ulice, prije ili poslije Nove godine, da li ove po novom kalendaru ili po onom starom julijanskom.
U svakom slučaju, Podgorica je razgrnula jedan oblak, ali ih je još mnogo sivih ostalo nad Gorom Crnom.