Reakcije ministara u Vladi Crne Gore iz redova bošnjačkog i albanskog naroda na saglasnost Vlade za izgradnju spomenika blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju je najblaže rečeno skandalozno i najbolje oslikava patalošku mržnju ovih lidera prema svemu u Crnoj Gori što ima predznak srpski, vjerujući da njihove stavove ne dijeli njihov narod. Naročito je sramno reagovanje DPS Subnora i antifašista Crne Gore koji slijepo slijede ideologiju bivšeg režema, a koje je svojim djelovanjem obesčastilo sve one pozitivne vrijednosti NORA, otvoreno se stavljajući na stranu agresora i onih vrijednosti koje nemaju nikakve veze sa tekovinama te borbe.
Mitropolit Amfilohije će ostati upamćen u istoriji cijelog pravoslavlja kao neko ko je mnogo uradio za obnovu crkvene duhovnosti, ali i kao duhovnik koji je vodio ozbiljnu misionarsku djelatnost širom svijeta zbog čega će ostati trajno upisan kao najznačajnija ličnost iz ovog dijela Evrope u svekolikom svjetovnom svijetu.
Svi oni koji su imali tu čast da budu njegovi savremenici svjedočili su o njemu kao nekome ko je za života postao svetac. A živio je u izuzetno teškom vremenu kada su na njegovu ličnost stizali udari sa svih strana, kako od deklarisanih mrzitelja srpske pravoslavne crkve, preko režima Mila Đukanovića, tako nerijetko i od lidera političkih partija koji se prestavljaju vjernicima srpske pravoslavne crkve, a koji su zaslijepljeni borbom za fotelje često svoje lične interese stavljali ispred vjerskih osjećanja, pa samim tim i prema Mitropolitu Amfilohiju. Mnogo puta sam prisustvovao skupovima na kojima je govorio Mitropolit Amfilohije i bio očaran njegovom mudrošću, vizionarstvom i porukama koje je slao u izuzetno teškim vremenima za odbranu naše vjere. Tri puta sam bio počastvovan da neposredno komuniciram sa njim što čuvam u svom sjećanju kao nešto najvrednije što sam doživio u životu.
Mnogi pametniji od mene su u svojim proročanstvima nagovijestili da će na funkcijama dolaziti sve više nesposobnih i beskarakternih ljudi što svjedočimo svakog dana. Tako treba doživljavati i nove napade na Mitropolita Amfilohija od strane malih ljudi nedostojnih pominjanja njegovog imena i komentarisanja njegovog dijela.
Zarad očuvanja fotelja ostali su nijemi i mnogi koji su bili dužni reagovati. Često se desi da prelazeći preko nečega važnog, da bi sačuvali nešto lično, pređemo i preko sebe, onako usput. Međutim, nije ni svako dostojan stati u odbranu Mitropolita Amfilohija. Uostalom on je zahvaljujući svom liku i djelu sam odavno odbranio sebe i od mnogo većih zvjerki od ovih naših malih beskičmenjaka koji će biti zaboravljeni mnogo ranije nego što sami mogu pretpostaviti.
