Iliti: izvinjenje urednistvu Televizije ,,Prva“ sto se nijesam mogao odazvati njihovom ljubaznom pozivu da ucestvujem u emisiji, kao i gostima i voditeljima (imao sam odranije zakazano sudjenje u Niksicu, za koje nijesam mogao obezbijediti adekvatnu zamjenu)
Sto se tice strucnih kapaciteta odlazece dekanice Pravnog fakulteta u Podgorici, Anete Spaic, nije ih bilo tesko uociti vec onog trenutka kada je preko jednog portala usla u strucnu polemiku sa jednim kolegom pravnikom, u vezi tada spornih odredaba Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom polozaju vjerskih zajednica. Jer, bilo je jasno da to sto ona pise nema nikakve veze sa Gradjanskim pravom, vec se radi o polupolitickim ispraznim demagoskim frazama bez sadrzine, pa su kao takve bile potpuno neupotreblje za pravnu primjenu. Iskreno, bio sam neprijatno iznenadjen, ali ne toliko kolicinom pokazanog pravnickog neznanja od strane jednog, nazalost profesora Pravnog fakulteta, vec njenim jalovim pokusajima da se pomocu gole frazologije predstavi pravnickim znalcem, objavivsi jedan potpuno beskoristan i bezvrijedan tekst. Ali nije Aneta Spaic toliko kriva tome. Nijesu tome krive ni njene desetke koje je dobijajuci ih na studijama, kod nje stvorile privid i iluziju da nesto zna; ocjene ne moraju da budu odraz necijeg znanja, vec ,,grijanja“ stolice, odnosno bubanja, i lako se eliminisu Bogisicevom pravnickom izrekom ,,Ko samo rijeci zakonske znade, taj zakona jos ne zna, dok mu ne shvati razum i smisao“. Nego je tragedija jednog drustva koje nije sposobno da prepozna kakvi nam ,,kadrovi“ uce mlade generacije, i da ih izmjesti je na drustvenu marginu, vec umjesto toga dozvoljava da o ,,univerzalnim ljudskim pravima“ pise i govori osoba koja o tome nema pojma, s obzirom da ne zna da se sloboda javnog govora i javnog istupanja ne smiju ogranicavati, vec samo povlace za sobom odgovornost i sankcionisanje. Siguran sam da ovoliko zna i Anetina majka, jedna skromno obrazovana prodavacica cipela u suterenu jedne od zgrada u Podgorici ( inace, biti prodavacica cipela je jedno lijepo i casno zanimanje), ali izgleda ne i Aneta. A ako ipak i Aneta zna, onda ocigledno ne zna da licni sukob, koji navodno ima sa mnom, nikada ne smije biti razlog da odredjuje da li cu ja biti gost na fakultetu, s obzirom da joj fakultet nije ni od baba, niti od matere ostao. Mada su sve prilike da ona nema ama bas nikakav sukob sa mnom, vec sa sobom, posto su sve cetiri prijave koje je u jednom duzem periodu podnosila protiv mene, ili odbacene ili su postupci obustavljeni. Medju kojima je bila i jedna lazna, s obzirom da je u njoj navela kako je proganjam, obrazlazuci takvu njenu sumnju cinjenicom da me gleda u naselju gdje stanuje, iako se moja kuca, nalazi u tom istom naselju, pa cak i istoj ulici, te se stoga samim tim moramo srijetati. A znamo kako se nazivaju osobe koje iznose neistine, odnosno lazu. I kakav je onda to profesor fakulteta, kojem pristaje takav epitet. Naravno, i fakultet, koji ima takve profesore. Na niske grane je ovo drustvo spalo, pa nije ni cudo sto mladost bjezi daleko od njega. Sve dok se suterenci ne vrate na mjesta odakle su izmilili.
Svakako da i kolegi Joksimovicu i meni zabrana prija. Iz dva razloga: prvi je taj sto ne potice od studenata kao organizatora panel-diskusije za koje je ona i namijenjena, a drugi taj sto je nase ucesce zabranjeno od Anete Spaic, jer ne dao Bog, ako postoji, da nas neko kao ona podrzava; to bi znacilo da smo mi i ona isti. A nijesmo. Naprotiv, da postena covjeka, koji drzi do svog dostojanstva, bude sramota kada bi bio isti kao pojedini.
