Poljska i Hrvatska su projektovane da budu Antirusija odnosno Antisrbija. Za razliku od Hrvatske poljski intelektualci na ideji ozbiljne Antirusije su uspjeli da nakaleme i poljske vrednosti Hrvatska iako je postala ozbiljna Antisrbija nije uspjela ništa više od toga. Hrvatski intelektualci nijesu pronašli kalem kojim bi nadogradili svoju kulturu prosto zato što su Srbi u svom korjenu i listu i grani.
Najveći uspjesi hrvatske intelektualne elite su da nekako prinude ili primame srpske stvaraoce da žive u Hrvatskoj ili bar da rade protiv Srbije u Srbiji.
Nulti pacijenti hrvatskog sijanja antisrpske masovne psihogene kampanje su srpski režiser V. Bulajić i srpski pisac M. Kovač koji su ničim izazvani utekli devedesetih godina u Hrvatsku. Ova dva izbjegla kukavca su u Hrvatskoj živjeli kao bubreg u loju ali tamo su stvorili: ništa, ama baš ništa ako se ne računa da su ih vodali kao bezube mečke po medijima u kojima su onako bezubi grizli S. Miloševića i ostale srpske rodoljube po srpskom svetu.
Danas je spisak podleglih i primamljenih srpskih glumaca, režisera, pisaca malo duži, doduše ima i pokajnika koji su procjenili da nijesu bubreg koji želi da živi u loju i vratili su se pod beogradske reflektore.
Srpska (privremeno?) prebjegla ili nečim primamljena glumačka ekipa je nosilac odličnog (jugoslovenskog iliti srpskog) filma „Svadba“ finansiranog hrvatskim novcem. Da li je podsvest (privremeno?) prebjegle srpske glumačke ekipe koja bježi i bori se protiv nacističkog „Za dom spremni“ ili najstrašnija podvala srpskih tajnih službi teško da ćemo saznati. Ono što je fakat film „Svadba“ upire u oko hrvatskim nacistima i za hrvatske naciste na podao način veliča njima najstrašniju noćnu moru jugoslovensko zajedništvo. Po prvi put u srpskom filmu (gdje su akteri Srbi vs Hrvati) Srbi su prikazani kao gospoda, a Srbi katoličke vjeroipovjesti – Hrvati kao primitivci.
Bjelogrlić i srpska ekipa su izveli salto mortale svesno ili nesvesno, i zar je to važno? Uživajte u filmu Svadba koji veliča Srbe.