Nacionalne kulture su kao vatre u hladnoj zimskoj noći oko kojih se okupljaju promrzle duše. Rasplamsalost vatre zavisi od stvaralaca iz te kulture koji daju život toj vatri. U ovom vijeku ubedljivo najveća toplota vatre dolazi iz USA. Milijarde djece žele da budu Ameri ponajviše zahvaljujući američkom načinu života to jest američkoj kulturi.
Temelj američke kulture je filmska industrija – Holivud. Američki filmska ostvarenja su nepevaziđena i naravno da SAD preko američih filmskih limunada i remek djela plasiraju svoju meku moć. Zato mnogo djece u svijetu prije svoje prvo nauči da prepozna američku zastavu – razlog je jednostavan u svakom američkom filmu pojavljuje se američka zastava, a to mnogo govori. Američki reditelji i glumci strašno vode računa o tipično američkim detaljima pa recimo u američkom filmu se pije isključivo viski, pivo (američko) ili coca cola… a tek muzika. Tako se podsvesno amerikanizujemo. Amerikanizaciji se možemo suprostavljati samo sopstvenom kulturom, običajima i prosvetom, nije to borba protiv Amerike – naprotiv to je borba za slobodu upravo ono zašto se zalažu SAD.
Srbija je omanula kao država na mnogim poljima srbizacije, srpskoj djeci uzor je postalo nesto strano i daleko. Za to su uglavnom krivi srpski glumci i prosveta. Većina srpskih reditelji i glumaca strašno vodi računa da djeluje i da se dokazuje anticrkveno, neretko i antisrpski. Ipak najgore je to što često pokušavaju da u srpskom nacionalnom prostoru uvedu strani stil i način života. Najbolji primjer je to što umjesto rakijom srpski glumci se u srpskom filmu napijaju viskijem.
Nijesmo mi mala kultura kako misle neki naši radnici i stvaraoci u kulturi. Predavanje našim stvaraocima iz meke moći može da održi kroz svoje izjave, ponašanje i delanje dečko iz malog provincijskog grada Sombora. Naš Yoker ima više uspjeha u širenju nacionalnog kulta od rijeke školovanih našim parama umjetnika. Tùžno je to što se čak ne može reći srpskih već ummjetnika iz Srbije.
Naš Nikola Jokara Jokić iako može da pije najbolji viski on pije srpsku rakiju dok sluša srpsku muziku. Na OI raduje se po srpski na oduševljenje cijelog sveta pokazujući da on najveći je tako blizak običnom čovjeku. Digne raširena tri prsta, kao svetski prepoznatljiv srpski pozdrav (kada je to uradio neki srpski glumac). Ponosno dovode srpske folkoraše da igraju srpsko kolo na NBA utakmice – svetskom spetaklu. Javno govori kako svoju djecu uči srpski jezik – posle te izjave u Americi naši iseljenici masovno upisuju djecu na časove srpskog. Jokara. uvodi srpske reči u američki medijski prostor, jede srpska jela, promoviše Srbiju, Bosnu, CG, tako što dolazi na odmor kod nas, često dovodeći sa sobom rođene Amere… Prosto Jokara osjeća da ima odgovornost prema svom rodu i da on nije običan Srbin koji ispunjava sopstvene prizemne želje već neko ko brine o nama njegovima. Zato je najveći.
Nijedan Amerikanac nije poželio da postane Srbin zbog nekog srpskog glumca ali kruna svega što je jedan Amer poželio da postane Srbin zbog našeg velikog Nikole.
Nikola Jokić je orginalno čisto dijete srpsko. Većina naših umetnika pogotovu glumci su prskana (zatrovana) djeca u umjetničkim školama iliti radionicama za stvarenje živih marioneta iz neke druge strane dimenzije – lutke koje svoj talenat nalažu u tuđu vatru.