Otkako su se po medijima počele pojavljivati glasine da će Tramp, kad bude inaugurisan, drastično zavrnuti slavine za naše mnogobrojne grantograbe iz NVO sektora, te da će se svaka kinta upotrebljavati samo za ono za šta je data, nastalo je jedno, za nas neprirodno, stanje u kojem je enveo bratija pokazala iznenađujuće usaglašenu defanzivu.
Ne znam jesu li provjeravali istinitost tih glasina, tek primjećujem izvjesnu prekompoziciju nekih „viđenijih“ grantovaca s nesigurnog položaja NVO borca za ova ili ona prava, na obećavajući položaj šireg značenja a slične suštine – građanskog aktiviste.
Ako se samo letimično pogledaju spiskovi podrške studentima (onim pravim, ali i onim kojima su indeksi odavno dobili boju starih knjiga), koji traže ostavku mada ne znaju čiju, može se uočiti, zasad blaga, poplava građanskih aktivista, tj.onih koji su tu obećavajuću sintagmu prikačili uz svoje ime.
A Crna Gora mala, pa ih mi većinu znamo, poznato nam je koliko su suštinski udaljeni od građanskog angažmana. Zato ih i nazivamo graDŽanima jer ih moramo nekako izolovati, da se ne miješaju s istinskim građanski orijentisanim malobrojnim pojedincima.
A pošto ih znamo, znamo i to da su raspoloženi da svojim gradžanskim aktivizmom obuhvate samo dio građanskog korpusa u CG, tj.da drugi dio stanovništva tretiraju kao remelitački i retrogradni faktor koji nije vrijedan njihovog angažmana. Ako se njime i bave, to je samo zato da bi naglasili nazadnost i štetnost ideja i stavova koji se kose s njihovim. Uz ime ne pišu svoju profesiju ili titulu, nego sveobuhvatnu, obećavajuću i nedovoljno istrošenu opštu floskulu – građanski aktivista.
udo jedno stvari i postupaka može da stane u te dvije magične riječi.
