Treći pokušaj opozicije za samo godinu i po dana da izglasa nepovjerenje predsjedniku Skupštine pokazuje da opozicija uporno udara na najaču kariku vlasti, jer kuća se ruši od temelja, a Andrija Mandić je za njih postao granit i noćna mora.
U ovom trećem pokušaju ide se na sve ili ništa, i zato se poseglo za „spavačima“ koje je „duboka država“ bivšeg režima vješto instalirala u svim strukturama – od stranaka, preko sudstva, tužilaštva, ANB-a, pa čak i u samoj Vladi.
Digla se ala, vrana i grdna logistika da se smijeni predsjednik Skupštine, a time i sruši 44. Vlada.
Ovo ipak nije test za povjerenje predsjedniku Skupštine, jer on će se sigurno oduprijeti i ovom nasrtaju, već je ovo test za Milojka Spajića, jer će ovo glasanje opredijeliti njegovu dalju političku sudbinu.
Svaki uzdržan ili glas za smjenu predsjednika Skupštine od strane bilo kojeg poslanika parlamentarne većine je direktno glas protiv Milojka Spajića, jer on nosi isključivu odgovornost za njihove političke stavove, jer su njegov lični izbor.Bošnjačka stranka se hvali da je u Vladu ušla isključivo u skladu sa sporazumom sa Milojkom Spajićem, sportskim rječnikom – na osnovu specijalne pozivnice za ranije zasluge.
Zasluge su zaista nemjerljive, jer su dvadeset godina bili saveznici DPS-a i njegovog šefa Mila Đukanovića. Ali dok su služili Đukanoviću, bili su mu odani, a DPS je redovno pobjeđivao u Rožajama, Plavu i Gusinju.
Za razliku od tog vremena, Milojko Spajić sada dozvoljava BS-u da kontroliše PES, umjesto da bude iskren partner u vlasti, a u gradovima gdje su Bošnjaci većina, PES je na nivou statističke greške.
Alternativa PES-u je koalicija sa DPS-om i povratak u prošlost, zaustavljanje evropskog puta i njihovo tiho nestajanje – sudbina koju su doživjeli mnogi DPS saveznici, najsvježiji primjer je URA.Spinovanje opozicije i dijela medija da je glasanje za Andriju Mandića izdaja građanske Crne Gore je jedan od najpodmuklijih narativa koje je DPS decenijama širio putem svojih medija i šaptača iz struktura javne i tajne bezbjednosti.
Od priče da će Andrija Mandić biti nepoželjan na svim važnim adresama, došlo se do dijametralne suprotnosti – svi važni partneri su prepoznali pomiriteljsku politiku koju on vodi i za to mu daju otvorenu podršku. Pale su u vodu priče da će on, sa jedne od najvažnijih državničkih pozicija, voditi brigu samo o srpskom narodu. Suprotno očekivanjima opozicije, Andrija Mandić se, pored ostalih, sastao sa predsjednikom Republike Turske Redžepom Tajipom Erdoganom, predsjednicom Parlamenta Republike Albanije Nj. E. Elisom Spiropali, ali i sa rukovodstvima Srbije i Republike Srpske. Njegovo podjednako uvažavanje svih i briga o svim građanima, bez obzira na vjerska i nacionalna opredjeljenja, najviše boli bivši režim.
Jedini „grijeh“ predsjednika Skupštine je to što ne vodi antisrpsku politiku i što se nije odrekao Srbije, Republike Srpske, Kosova i Metohije i Srpske pravoslavne crkve – i zato se pokušava kod dijela javnosti predstaviti da su Srbi remetilački faktor i da ne mogu biti dio vlasti.
Svi ti napadi na čvrsto jezgro parlamentarne većine su u funkciji povratka DPS-a i satelita na vlast, ali većinska Crna Gora kroz rezultate lokalnih izbora potvrđuje da ne želi povratak na vlast onih koji su Crnu Goru opljačkali, posvađali i pretvorili u leglo kriminalnih klanova koji vode rat na svakom koraku.
Rušenje aktuelne parlamentarne većine i pravljenje razdora u njoj je projekat koji vraća Lazovića, Golubovića, Katnića, Milovića, Zvicera i, naravno, njihovog šefa Đukanovića na vlast – a s njima i surova ubistva, zakopavanje leševa i paljenje na lomači.
U konačnom, dobro je što se DPS sa satelitima odlučio na ponovnu inicijativu za nepovjerenje predsjedniku Skupštine, jer će se konačno prebrojati i otkriti svi oni koji se nalaze u parlamentarnoj većini, a uveliko rade za bivši režim. Klupko je počelo da se odmotava – i neće stati.
