Partije bivšeg režima, a sadašnje opozicije, DPS i SD su u skupštinsku proceduru predali predlog za razrješenje predsjednika Skupštine Andrije Mandića, na šta im je on džentlamenski odgovorio da im ne zamjera na inicijativi već iskreno podržava raspravu na tu temu, jer istinski voli demokratiju i za njega je istina iznad svega, zaključivši da bi se zabrinuo za sebe kao čovjeka i političara da dobije aplauze i pohvale od strane Mila Đukanovića.
Sa svega par rečenica im je obesmislio inicijativu koja u samom strartu nema šansi za uspjeh, jer Parlament na čelu sa Andrijom Mandićem je za nešto više od godinu dana uradio više nego bilo koji drugi saziv za čitavi mandat.
U pozadini inicijative je pokušaj da se sa mjesta predsjednika Skupštine smijeni čovjek koji je nacionalni Srbin, sa nespornim autoritetom, popularnošću i pomiriteljskom politikom, koju većina građana odavno očekuje da postane dominantna.
No ova inicijativa o smjeni ne bi zaslužila veću pažnju da ne postoj potreba da se objasni zašto se baš sada pokreće, i šta je njen glavni cilj.
Može se pretpostaviti da su poslanici DPS-a i SD-a samo jeftini izvođaći radova, a da je pokretač ove inivijative glavni arhitekta antisrpske politike u Crnoj Gori Ranko Krivokapić.
Opsjednut antisrpstvom on sada, kada više ne može da djeluje sa najviših državničkih funkcija, kao iskusan i lukav političar zna da ako Andrija Mandić, nastavi da obnaša jednu od tri najznačajnije funkcije u Državi, može presudno uticati da se poništi sve ono što je on radio decenijama protiv srpskog naroda.
Osjeća on da je Andrija Mandić garant da će sve ono što je dio tradicionalne Njegoševske Crne Gore se ubrzo vratiti, i srpski jezik i grb i zastava i ponovna povezanost državljanstvom svih onih koji su rođeni u Crnoj Gori, sa svojom državom.
Treba se zapitati da li je prikriveni ulazak u Ministarstvo inostranih poslova Ranka Krivokapića dil sa Ervinom Ibrahimovićem, jer antisrpstvo Ranka Krivokapića se ne razlikuje mnogo od Ibrahimovićeve borbe u pokušaju sprečavanja ulaska Srba u 44.Vladu.
Koliko je Ranko Krivokapić opasan po mir i zajedništvo u Crnoj Gori, i koliko mu malo treba da posvađa i izokrene sve, najsvježiji primjer je njegov kratak boravak u 43.Vladi Dritana Abazovića, kada je uspio da pokaže na djelu svoj svađalaćki karakter.
Prilikom otkrivanja spomen ploče, zajedno sa Tomom Medvedom i Gordanom Grlićem Radmanom, složio se da je Morinj bio logor smrti, i ako u njemu nije niko stradao, a da Lora nije bila logor, iako je u njoj usmrćeno 14 rezervista nikšićko-šavničke grupe.
Od Ranka Krivokapića, šampiona revizionističke politike, ne čudi odnos prema Lori i Morinju, jer je on uspio da nametne Crnoj Gori da za Dan Vojske proglasi 7. oktobar, kao sjećanje na navodnu bitku između dukljanske i vizantijske vojske na Tuđemilu iz 1042. godine, poništavajući i ponižavajući žrtve velikih i slavnih bitaka kao što su one na Grahovu, Vučjem dolu, Mojkovcu…
Poslanici Bošnjačke stranke će odnosom prema inicijativi o smjeni Andrije Mandića pokazati da li su dio ,,ping pong” politike Ranka i Ervina, i da li su dio zajedničkog projekta rušenja parlamentarne većine i pokušaja povratka Ranka Krivokapića na mjesto predsjednika Skupštine, a Mila Đukanovića na mjesto predsjednika Vlade.
No koliko je realno da se ostvari inicijativa o smjeni, najbolja potvrda je došla već sjutradan.
Na Dan Evrope Andrija Mandić je prisustvovao svečanoj proslavi, koju je organizovao ambasador Evropske unije u CG, Nj. E. Johan Satler, a u istom danu ideolozima tužilačko-policijske politike DPS-a Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću započeto je suđenje u Višem sudu, a dugogodišnji agent Duško Golubović je uhapšen.
Dok Andrija Mandić koristi svaku priliku da potvrdi evropsku posvećenost Crne Gore i njenih institucija, na drugoj strani DPS-ove uzdanice se sakupljaju u Sabirnom centru u Spužu.
Andrija Mandić je razbio višegodišnji stereotip da su Srbi „loši momci“ i uspio je da prikaže istinu kako bi se vidjelo njihovo „lijepo lice“.