PIŠE, PERICA ĐAKOVIĆ,MOŽE LI BUDVA JOŠ NIŽE DA PADNE

Šta se to dešava sa metropolom turizma, Budvom, koju je definitivno progutala politika, a vjerovatno i interes krupnog kapitala, korupcija pa i kriminal. Kako drugačije protumačiti dešavanja ne samo posljednjih dana, mjeseci, nego i godina?

Da bi čovjek shvatio sve što se dešava sa gradom koji ne može ni poslije ponovljenih izbora da formira lokalnu vlast, treba vjerovatno da se vratimo u ne tako daleku prošlost mjesta koji svoje korjene vuče kažu podaci 2.500 godina. No, mi nećemo ići u tako daleku prošlost da bi smo vidjeli korjene današnjih prije svega političkih podjela, dovoljno je da se vratimo u devedesete, kada je ovo malo do tada ribarsko i turističko mjestašce na crnogorskoj obali počelo da doživljava svoj turistički, kulturni bum, ali i kriminalnu ekspanziju.

Geopolitička dešavanja na ovim balkanskim prostorima, a prije svega raspad bivše nam države, pojedini ljudi u Budvi su iskoristili da tadašnji primat preuzmu susjednom gradu u Boki Kotorskoj, Herceg Novom, koji je od sedamdesetih pa do tih devedesetih važio za turistički pa i kulturni centar. Tvorac te nove Budve svakako je bio jedan čovjek blizak novoj vlasti, uz Momira i Mila treći čovjek novodošlog DPS-a, njegov ideolog, Svetozar Marović. Iako po vokaciji pravnik, više je djelovao kao filozof, a posebno se istakao kao predsjednik Vlade u to vrijeme, da bi se u razlazu prvog dvojca DPS-a priklonio Đukanoviću koga je čak vodio do Mitropolita Amfilohija i Patrijarha Pavla ne bi li ovaj preuzeo lidersku poziciju u Crnoj Gori. Marović je tu svoju poziciju iskoristio da Budvu pretvori u Metropolu turizma, ali i kulturnu prestonicu Crne Gore organizacijom raznih festivala poput Grada teatra, Pjesme Mediterana, ali i dovođenja svjetskih zvjezda Madone, Mika Džegera i Roling Stonsa.

Nije pitao za cijenu, važan je bio cilj, a to ga je dovelo i do mjesta jedinog predsjednika državne tvorevine SCG, a ispostavilo se i zvanično do vođe kriminalne grupe, što ga je odvelo iz Metropole turizma u Spuž, centar kriminala i ljudi sa one strane zakona.

Nisu pomogli, izgleda ne slučajno, ni njegove veze i prijateljstvo sa članovima prve crnogorske porodice Đukanović, i zasluge za njihovo dovođenje na čelo države, ali i ljudi iz kriminalnog miljea kojima je taj Grbljanin omogućio sticanje za obične ljude nedostižnog bogatstva. On je bio čovjek koji je, što narod kaže, vedrio i oblačio ne samo u Metropoli turizma, koju su svojevremeno zvali, što u šali što u zbilji, i Svetozarevo. Bio je čovjek koji je postavljao vlast, ispostavilo se kasnije, po njihovu žalost svi oni koje je on izabrao za prve ljude Budve su praktično završili iza rešetaka kao i on sam. Budva je, mora se priznati, za njegovo vrijeme doživjela i urbanističku devastaciju, i primjer, kako to narod reče, da para vrti gdje burgija neće.

Odlaskom Svetice, a tako ga je zvao jedan od braće Đukanović, u Metropoli sa vlasti je otišao do tada neprikosnoveni DPS. Vlast je preuzela dotadašnja opozicija, koja je prvu ekspanziju doživjela u vrijeme Litija, za vrijeme predsjednikovanja biznismena, Grbljanina Marka Bata Carevića, a još više apsolutnom pobjedom koalicije Za budućnost Crne Gore i tadašnjeg poslanika NSD-a Mila Božovića, jednog uz Jovanovića od bliskih saradnika prethodnika Carevića. Ali, upravo njegovim izborom za prvog čovjeka Metropole, ili bolje reći njegovim kasnijim iznenadnim hapšenjem, počinju političke igre unutar budvanske vlasti.

Do tada bliski saradnici, a predstavljali su se kao međusobni dobri prijatelji, Nikola Jovanović i Mladen Mikijelj, poveli su svoje frakcije, podjelivši se unutar tada jedinstvene partije, ali podjelili su i budvanske glasače. Tako praktično i počinju političke igre u Metropoli po sistemu, što bi narod rekao, „tamo gdje mačke nema miševi počnu kolo da vode“.

Pokušaj osvajanja vlasti uz pomoć državnog koalicionog nivoa nije urodio plodom, Budvani su iznenadili sve analitičare i političare davanjem velike podrške listi koju je predvodio gospodin Jovanović. Umjesto pokušaja zbližavanja za ponovljene izbore, čini se da su frakcije ušle u još dublje rovove. Padale su teške riječi pa umalo i fizički obračuni, a narod je na ponovljenim izborima ostao podjeljen pata –pata, ili 9-9. Karte su se ponovo otvorile, političari razigrali, a obični komunalci zaprijetili štrajkom i gomile neodvezenog smeća prekrile su Metropolu turizma. Da li će se okončati politička agonija u ovom gradu koji je krenuo stazama Šavnika, da li će se izabrati novo rukovodstvo ili će se ići na novo ponavljanje izboramoglo bi se saznati već 3. februara za kada je Vlada, na opet telefonskoj sjednici, zakazala nastavak budvanske sjednice.

Pokušaj koalicije Za budućnost Budve da predloži bivšeg predsjednika Carevića, kao nestranačku ličnost za novog opštinskog predsjednika kratko je nazirala mogućnost izlaska iz krize, ali sve dok druga strana nije odgovorila i pokazala koliko su duboko otišle podjele u Metropoli. Interesi za vlast ovdje prevazilaze interese običnih ljudi, jer od Marovića, skoro svi predsjednici opštine, izuzev Carevića, završe s druge strane zakona.


Budva je izgleda nešto više i od Podgorice! Pa zato i pitanje: može li Metropola još niže da padne, uz onu Balaševicevu „A vlast je vlast“.

0 komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare