Pratim ovih dana dešavanja na domaćoj političkoj sceni i čudom se načuditi ne mogu kako se ova nova politička elita ponaša ili kopira prethodnu koja nas je od bogate zemlje dovela do siromaštva, dovela narod pred kontejnere, a ona uživala u blagostanju krčmeći nasledstvo. To mi dođe po onoj u narodu važećoj „kada kupuješ kuću ne uzimaj od onoga ko ju je gradio, već onoga ko ju je naslijedio“. Evo, tek sada na red dođoše Milove VIP rivolving kartice, kojima je obilato trošeno na ekskluzivna ljetovališta i preskupe butike.
Da li će klupko napokon početi da se odmotava, jer to je samo dio ledenog brijega i dio narodnog bogatstva koji se prelivao u privatne džepove. Nadam se da će uz počasnog nam predsjednika na tapet stići i oni oko njega koji su tranziciono raskrčmili imovinu države postavši preko noći moćni biznismeni, zahvaljujući kako sami kažu tranziciji, a koliko je ona bila pravedna i koliko su oni, ali i njihovi savjetnici sve tada znali o Hristovoj besjedi na gori svojim učenicima: „Ne bacajte bisere pred svinje!“ Nažalost, narod se samo uzalud nadao pravdi poslije litija da će državi, odnosno narodu biti vraćeno oteto, većina se pravila kao kad dođe pred medveda, mrtvim. Da li smo na pragu preokreta, ne znam, ali tračak nade je najnovija naslovna strana Vijesti, novine u čijem nastajanju je i Milo sa bratom Acom dao značajan doprinos, na kojoj je „gospodar“ uz pozu i poruku da je ASK otkrio trošenje, ili bolje reći bahaćenje, sa pomenute VIP kartice.
Da se ne lažemo, bilo je takvih prozivki i do sada, od one koverte, prvog miliona, off šor kompanije, kolekcije satova, čudnih letova, i sve je ostalo samo na priči. Zato i pitanje – da li će i ova naslovnica ostati samo na papiru, uz poznatu izreku da papir trpi sve? Da, i tako su nas doveli do Gore Crne, a kada bi država imala snage da povrati sve što su joj uzeli bili bismo sigurno bogata Crna Gora u kojoj bi socijalna pomoć bila ravna prosječnoj zaradi.
I ako bacite pogled na naslovnicu, a oko vam krene samo malo niže, vidjećete raspravu novog premijera (kao i bivši Gospodar, i on je ekonomista) sa šefom kabineta a nasuprot njih profesore Ekonomskog fakulteta koji su javno tvrdili da su Evropa 1 i 2 značajno uticale na inflaciju. Ali da oni, bez obzira što su profesori ekonomije na državnom fakultetu „nisu u pravu“, jer kako im reče Spajić „koristili su netačne podatke“. Pa valjda premijer zna, jer on nije studirao tu u Podgorici, i da su Monstatovi podaci, a koje su profesori Ekonomskog fakulteta koristili pogrešni. Ono što je interesantno, na ovom panelu nismo vidjeli ekonomistu Sašu Damjanovića, čovjeka koji je kao sproveo program Evropa sad 1, i koji je na odlasku iz 43. Vlade kao vruć krompir ostavio svojim nasljednicima i narodu plasirao tada prvi ekonomista te profesorove Vlade Milojko Spajić.
Uzalud je profesorka Ekonomskog fakulteta Maja Baćović govorila kako se nešto računa i primjenjuje, Spajki joj je jednostavno rekao da oni sa fakulteta to ne znaju. U stvari, možda je premijer u pravu, pa on zna kako je dobio najveću podršku naroda i kako se šta računa. To što mi mislimo da znamo i što vidimo odlazeći svakodnevno u prodavnice iz kojih se vraćamo sa sve manjim i tanjim kesama, to je samo naša optička varka, stvarno gledano mi imamo više para, zamislite kaže to i Monstat, ali para sa kojima manje možemo da pazarimo. Mi smo, a ne samo mi nego i stručnjaci, profesori ne samo sa podgoričkog Ekonomskog fakulteta, kao iz one priče „Carevo novo odelo, svi vide samo mi ne, čudno!
Ali to i nije važno, kao što nije važno ni kako se krčmi državna imovina, voze državni automobili, troše dnevnice i kako se postaje savjetnik… Šta to ima da se pita i da zna narod koji bira i glasa, šta ima to da ga interesuje. Važno je izgleda samo se dokopati vlasti, jer čovjek na vrhu vlasti bolje od nas vidi, što bi rekao Njegoš „Ko na brdo, ak’ i malo stoji više vidi no onaj pod brdom“, ali kod nas taj koji dođe na brdo, nažalost, brzo zaboravi one riječi Marka Miljanova o čojstvu i junaštvu.
Zato, zarad tih predaka, ali više zarad sadašnjih i budućih potomaka, da bi Goru Crnu pretvorii u Crnu Goru bilo bi gospodo veoma važno da narodu i državi vratimo njegovo, da tako pokažemo svoj patriotizam, u koji se izgleda pogrešno kunemo.
Perica Đaković
