Prateći ovih dana dešavanja na globalnoj političkoj sceni čovjeku dođe pomisao da li se to dešavanja kreću koracima od sedam milja ili je ova naša planeta dobila dodatno ubrzanje zvano Tramp. Toliko se od zvaničog povratka Donalda Trampa na američki presto dešavanja smjenjuju tako da vijesti na globalnom ali i mikro planu praktično pretiču jedna drugu. Prateći sve to dođe mi na pamet pomisao da li se, što bi mi to na moru rekli, igra partija briškula, ili vi na kontinentu partija preferansa, a da se špil karata nalazi u Donaldovim rukama, a da igrači ne znaju šta ih je snašlo. Ne zna se šta bi obični posmatrač partije rekao ko daje kontru, a ko rekontru?
Dakle, nije u pitanju sigurno poker, već nešto sofististiranija igra u kojoj se snalaze samo krupni igrači. Da upravo tako, sada je valjda svima jasno da je iza rata u Ukrajini stajao kapital, iliti igra profita, jer kako drugačije shvatiti Trampovu igru u stilu one dječije „vrati mi moje krpice“, odnosno dolare. Ne mora taj povraćaj biti u dolarima, može, a što je još bolje biti i kroz minerale. Dug je dug, a što bi rekao Đorđe Balađević ovo mi liči na priču o “Boži zvanom pub“! Da li vam ova priča liči na onu kako Đole kaže u pjesmi „Jedni ga hvale, drugi ga žale, a treći kažu E moj brale, taj je bio kvaran kao šuplji zub“!
Ne znam kako vi tumačite igru koju vodi Tramp oko primirja u Ukrajini i oko priče Zelenskog, čas ne bi da potpiše, a onda samo dan kasnije maltene trči za Ameriku. Da uz tu priču oko Zelenskog ide i ona Donaldova priča oko Evrope, koja me pomalo podsjeća na onu priču o kanabetu na Dedinju. Zar vas ta priča ne asocira na ovu priču kako se evropski vodeći lideri maltene utrkuju ko će prije stići do Trampa na razgovore, i koji sada priznaju da su i oni Ukrajini kao i Bajden pare i oružje davali na pozajmicu? Ispade tako da je, što bi narod rekao, sada „Ukrajina dužna kao Grčka“, da će ustvari obični Ukrajinci tek saznati šta im je njihov predsjednik uradio, a da će on tek shvatiti koliki je igrač u odnosu na velike lidere kao što su Tramp i Putin, iako je on bio profesionalni glumac, istina sa ulogom komičara. Što se mene tiče, prihvatam onu što bi scenaristi rekli „svi likovi su izmišljeni, nikakve sličnosti nema“, pa ni sa onom Balaševićevom „Boža zvani pub“! Trampova igra je tek počela i svijet, a posebno Evropa još nije svjesna šta se to kuva u velikom loncu, svaki dan neko novo iznenađenje poput ovog najnovjeg carinskog na evropske proizvode.
U svoj toj svjetskoj ujdurmi, desila se i ova posljednja sarajevska presuda predsjedniku Republike Srpske Milu Dodiku, koji je shodno Dejtonskom sporazumu odbio da prenese odluke takozvanog visokog predstavnika za BiH, njemačkog političara i advokata Hansa Kristijana Šmita, osporavajući da je on postavljen na tu funkciju bez rezolucije Savjeta bezbjednosti.
Na nedonošenje ovakve odluke usprotivili su se ne samo predstavnici Republike Srpske i Srbije kao i najvećeg dijela srpskog naroda, već je na to upozorio i predsjednik Hrvatske Zoran Milanović koji se nakon donošenja sporne odluke Sarajevskog suda oglasio upitavši „u kom vijeku ljudi danas žive kada kolonijalni upravnik želi da izbaci iz politike najpopularnijeg političara među Srbima u BiH“.
Milanović je, za razliku od pojedinih Srba koji su se radovali odluci suda iz Sarajeva, imao hrabrosti da poruči da je taj evropski način totalno pogrešan. „To je neko petljanje, podmetanje, pokušaj da demokratski izabranog predsjednika Srba u BiH izbace iz politike.To neće uplašiti Srbe, naprotiv, revoltiraće ih“, bio je jasan Milanović.
Da li su donosioci ovakve presude, ili bolje reći oni koji stoje iza nje, razmišljali da u Bosni i Hercegovini još nije do kraja ispričana priča i da ovo ustvari otvara još neke karte i politike ljudi koji su protiv Dejtona i Republike Srpske, a što najbolje ilustruju riječi premijera Mađarske Viktora Orbana koji je na presudu rekao „Ako želimo da sačuvamo mir na Zapadnom Balkanu ovo nije put naprijed“, upoređujući to sa „lovom na vještice“.
Narodu u Republici Srpskoj, i Dodiku, čvrstu podršku je pružio predsjednik Srbije Vučić, dolaskom u Banjaluku i jasnom porukom da se dijalogom, na kojem treba insistirati, može prevazići ova kriza u BiH.
ROYAL FLUSH JE KOD TRAMPA