Ako je suditi po skoro praznim prodavnicama posljednjeg petka u januaru mjesecu, narod se odazvao na poziv Alternative da bojkotuje trgovačke lance zbog visokih cijena u njima. Ali bio je to samo jedan dan, i ubijeđen sam, kao i većina građana da on neće bitnije promjeniti navike naših trgovaca, od kojih je jedan dio čak cijene podigao u četvrtak.
Ono što bi narodu trebalo da bude simptomatično jeste da bojkot nisu podržali prije svih resorni ministar i potpredsjednik Vlade, koji je, gle čuda, rekao da će on kupovati domaće, kao da mi to nećemo ili ne želimo, samo je pitanje a šta mi to imamo od domaćeg u našim trgovinama. I ono što imamo, na primjer mlječni proizvodi nisu nimalo jeftiniji od onih koji nam dolaze iz susjedstva.
Pored pomenutog ministra, interesantno da bojkot, a time i svoj narod nisu podržali ni iz Privredne komore, kao da oni pripadaju nekom drugom narodu. Za razliku od svog ministra, a možda mu je on i nametnut raznim političkim igrama koje kod nas nisu našta novo, premijer je javno podržao bojkot i tako pokazao da na riječima stoji uz narod koji ga je birao.
Međutim, ključno je pitanje zašto Vlada ne preduzima konkretne mjere koje joj stoje na raspolaganju kada je u pitanju formiranje cijena, a prije svega na trgovačku maržu, ali i na davanje dozvola, možda po skraćenom postupku, trgovačkim lancima koji bi da dođu u Crnu Goru i tako konkurencijom utiču na ove, nazovi „domaće“. Poznato je da ekonomisti kažu da niže cijene mogu doći jedino zdravom konkurencijom, a nju izgleda neko namjerno ne da ili je koči. Svjedoci smo da jedan u Evropi, poznat po nižim cijenama, trgovački lanac „Lidl“ je još prije koju godinu iskazao interesovanje da dođe u Crnu Goru, kupio je kažu čak i zemljišta u nekim gradovima, ali…
E to što kažemo „ali“ bi trebalo da bude jedan od glavnih zadataka premijera i njegove Vlade, da saznamo da li je država jača od trgovačkog lobija koji nesumnjivo kod nas postoji, i to ne samo u trgovačkim lancima, nego kažu i u farmaciji, gdje smo za 30 odsto skuplji od komšija, pa i u ugostiteljstvu gdje su cijene obične kafe i čaja postale bezobrazno visoke!
Dakle, vidjeli smo i čuli glas naroda koji je poručio da je spreman na bojkot, a čini mi se da narodu ne fali puno pa da svojim predstavnicima političarima uputi i neke druge poruke. Vidjeli smo da se sa glasom naroda ne treba igrati, osjetila je to prije svega prethodna vlast i njen lider Milo Đukanović koji je to htio ne htio ipak priznao u više navrata, od 2020-te, ali i u posljednjem intervjuu datom „Al džaziri“ gdje je za Litije, koje su ga odvele sa dugogodišnje vlasti i prestola „vladara“, nazvao ništa manje nego klero-nacionalnom kontrarevolucijom, ne objašnjavajući pri tom a šta je bila revolucija.
Možda je mislio na AB revoluciju preko koje je prigrabio vlast.
Dakle, januar, najduži kažu mjesec u godini, narod u Crnoj Gori je ispratio bojkotom, za koji su organizatori iz Alternative iskazali zadovoljstvo, ali kažu i spremni da ne stanu samo na ovom petku.
Narod je jasno rekao šta misli i poručio Vladi i premijeru: Gospodo, vi ste na potezu!
