I ovog 27. maja preko puta redakcije Dana, gdje je 2004. godine ubijen prvi čovjek tada jedinih nezavisnih novina u Crnoj Gori Duško Jovanović, iznijeće se njegova slika i knjiga sjećanja u koju će se uz cvijeće pokloniti oni koji su željni slikanja i publiciteta, ali i neki, mislim većina, iz pijeteta odajući poštu čovjeku koji je imao hrabrosti da se prvi suprotstavi režimu i onima koji su poveli Crnu Goru stazama korupcije i kriminala.
Eto dvadeset i jednu godinu Crna Gora nije u stanju da ne samo otkrije nalogodavce, i ako o njima svi sve glasnije i javno pričaju, već ni da podigne spomenik čovjeku koji se uspravno i časno suprotstavio javnom švercu, i putu koji je njegovu zemlju poveo ka stazama poslušnosti prema moćnima, koji su Crnu Goru poveli ka putu da postane kolonija i poslušnik, tamo gdje htjeli da priznamo ili ne se eto nalazimo već toliko godina koliko Duška nema.
I dok su u Podgorici svih ovih godina podizani spomenici, biste i ploče, nekima više ili manje zaslužnima, za to vrijeme nije se smoglo snage da se barem spomen pločom, ako ne bistom oda počast čovjeku koji je postao prva žrtva javno napisanih i izgovorenih riječi protiv korupcije i kriminala. Ajde ako nije postojla hrabrost da se to uradi od te 2004. pa sve do 2020. godine, dok je na vlasti bio režim koga mnogi optužuju za Duškovo ubistvo, onda se pitam: a šta je uradila vlast koja je došla nakon „promjena“? Zaključak ostavljam svakom od vas da ga izvuče iz svoje savjesti! Duška se sjetimo samo na godišnjicu, ili kada nas ljudi iz Brisela upitaju o nezavisnosti medija i napada na novinare. Sada pred ovaj 27. maj samog sebe pitam da li je slučajno da je neko odlučio da ukine gledanu emisiju „Kontraverza“ novinara Mladena Stojovića koji je smogao hrabrosti da javno sa svojim sagovornicima progovori o tom ubistvu. I ne samo da progovori, već u svojoj emisiji prvi objavi šemu sa inicijalima koji po njemu i sagovornicima stoje iza tog mučnog atentata. Da li je slučajno baš sada ta emisija skinuta sa programa i ako je njen rejting, ili ti popularno zvani „šer-glednosti“ bio daleko iznad ostalih sličnih emisija ne samo tog medija gdje je emisija emitovana već i drugih medija u Crnoj Gori. Pitam sebe u glasnom razmišljanju, a pitam i sve vas, da li je sve to slučajnost (i ako znam da slučajnosti nema, barem tako mi je govorio njegovo Visokopravosveštenstvo blaženopočivši mitropolit Amflohije), koja se dešava baš u vrijeme kada je u Skupštini Crne Gore sa radom počeo anketni odbor koji bi trebalo da probudi savjest kod ljudi koji sjede na čelu crnogorskih institucija?
Da li je i ovoga puta neko moćniji podigao prst i rekao „Ne, još nije vrijeme da saznate pravu istinu“ o putevima koji su vodili Crnu Goru ka putu u Goru Crnu, puta koji nas je odveo bez referendumske volje građana da priznamo Kosovo, da bez referenduma uđemo u NATO, navodno sve u cilju da postanemo članica Evropske unije na čijem smo pragu eto skoro dvije decenije, ne zatvaravši godinama, iz neznavenosti ili namjerno, otvorena poglavlja. A mislim da nas Brisel, na čija vrata kucama neće primiti dok ne raskrstimo sa korupcijom i kriminalom, a protiv čega se najviše borio sam Duško Jovanović. To drugim riječima možda znači da nas na putu ka EU čeka baš i otkrivanje istine o tom pucnju, ili bolje reći pucnjima u noći tog 27. maja 2004. godine.
Perica Đaković