PIŠE, PERICA ĐAKOVIĆ, GOSPODO, ČEMU GLUMA

U iščekivanju smo drugog čina predstave „Budva u novom ruhu“, jer prvi čin predstave, koju bi mogli nazvati i u prevodu povratak starog DPS jata u sedlo metropole turizma je završena izborom potpredsjednika SDP-a Crne Gore na mjesto predsjednika Skupštine. Dakle, u tom iščekivanju moglo bi se postaviti pitanje „čemu gluma, gospodo“, čemu pravdanje već dogovorene i unaprijed osmišljenog igrokaza u kojem su „role-uloge“ bile dobro podijeljene. Zar sam glavni akter, avjerovatno i režiser pomenute predstave, Nikola Jovanović, u noći političkog preokreta nije jasno novinarima izjavio da će on biti kandidat za prvog čovjeka Budve, otklanjajući sve sumnje da raniji dogovor ne postoji. Poslije njega blijeda je bila izjava, trenutno, prvog čovjeka DPS-a Budve profesora Nikole Milovića, da oni neće nikome biti manjinska podrška.

Kažu da je ovu izjavu profesor dao pod pritiskom njegovih partijskih kolega koji žele da se ponovo vrate na vlast u metropoli turizma i traže da se prije dizanja ruku za Jovanovića potpiše koalicioni sporazum.
Dakle, zavjese su u budvanskom teatru pale i prije nego su se podigle, a glumci izašli na scenu da otpočnu ranije dogovorenu premijeru pomenute predstave. Samouvjerenost kandidata za predsjednika Opštine, možda je poslije sastanka u prostorijama DPS-a, a kome je kažu bio i sam, istina ne direktno nazočan, već putem novih komunikacija, možda je malo splasnula. Možda su se u DPS-u opekli nakon date manjinske podrške Dritanu Abazoviću i njegovoj 43. Vladi, pa sada, po onoj narodnoj „i guštera se boji koga zmija ujede“,na riječ ne vjeruju nikome, a posebno ne nekome ko je do juče bio privrženi saradnik, a predstavljao se i kao vrli prijatelj prethodnicima Marku Careviću i Milu Božoviću. Istina, moramo se složiti sa njihovim eventualnim razmišljanjem da je teško vjerovati nekome ko je promjenio jednom dres, da ga ponovo iz interesa neće mijenjati. Sad, ako je to i tako da razmišljaju „ugledni“ članovi budvanskog DPS-a, kako će onda Jovanović, koji sebe već vidi u fotelji predsjednika, vjerovati novim koalicionim partnerima koji su za njega do juče govorili kako je u pitanju četnik i podržavalac „Crkve Srbije“ i pripadnik kleronacionalističkih i velikosrpskih partija.
Tako izgleda stvari stoje pred drugi čin u gradu koji je imao zvaničnu titulu i naziv „Grad teatar“ a sada po svemu sudeći je zamjenio za novi naziv „Budva grad političkog teatra“. Uz to moram pridodati i jedan klip koji sam dobio iz susjedne nam, i nekima mrske Srbije, a u kome Svetozar Marović, za koga zli jezici kažu da i u ovoj najnovijoj budvanskoj predstavi ima upetljane svoje prste, odande poručuje: „Tamo su došli opet ovi moji, sa onim opet mojima koji su ovamo moji a tamo nisu, ili možda jesu“.

Rekao bih, sve u Svetovom poznatom stilu, dok je bio ovdje i poručivao onu čuvenu predizbornu parolu „Prvi može biti prvi, a može prvi biti biti i drugi, a drugi prvi, a da to on i ne zna“! Možda je tu njegovu poruku neko pogrešno shvatio, pa je on i završio iza rešetaka, ko zna?
Dakle, kako je najavio novi predsjednik Skupštine metropole turizma gospodin Odžić za četvrtak je planirano da će se zavjese u političkoj budvanskoj areni ponovo podići da se izabere novi predsjednik Opštine, ali vjerovatno i logično da se prije toga čina mora i dužnosti razrješiti još uvijek važeći predsjednik Milo Božović, koji praktično Budvom rukovodi iz Spuža skoro će dvije godine. Da, i po tome smo jedinstveni.
Pa onda neko nek’ kaže da mi nismo zemlja čuda.

0 komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare