PIŠE, PERICA ĐAKOVIĆ, DA LI JE BUDVA POLITIČKI AUTOGOL, KOJI SE NIJE SMIO DESITI

Desilo ono što se možda nije smjelo desiti u gradu koji je uz Berane prvi krenuo u proteste nakon hapšenja tadašnje opozicije, bez skidanja imuniteta, koja se u Skupštini usprotivila DPS-u i njegovim satelitima u borbi protiv Srpske pravoslavne crkve i njene Mitropolije. Bila je to decembraska noć, prednovogodišnja, bio je to signal srpskom narodu u Crnoj Gori za borbu protiv režima koji mu je preko riječi svog premijera zaprijetio da će ga na traktorima protjerati. Bio je to početak veličanstvenih Litija i početak političkog kraja DPS-a i njenog vođe, koji danas to naziva kleronacionalističkom kontra revolucijom.

To će ostati upisano kada je narod Budve blokirao kružni tok na ulazu u grad, kao što će ostati upisan i ovaj 3. februar 2025. godine kada je na mala vrata najavljen politički povratak DPS-a. Koliko je ovoj partiji važan ovaj grad pokazali su i onim nasilnim upadom policije u zgradu Opštine i hapšenjem tadašnjeg predsjednika Carevića i njegovih saradnika. Budva za DPS nije samo metropola turizma, ona je mnogo više. Ovdje su se obogatili preko noći mnogi, došli do sumnjivog kapitala, ovdje je stvorena, barem tako je i zvanično priznato, prva organizovana kriminalna grupa na čijem čelu je bio upravo drugi čovjek DPS-a. Njega a i njegove saradnike, tadašnje predsjednike Opštine, partija kojoj su služili i njen lider ispratili su u Spuž.


Sjećaju se Budvani sigurno dobro tog perioda, pa mi je utoliko čudno da su tako lako dozvolili da vlast koju su teško sticali prepuste početkom ove 2025. godine, da im do juče njihov čovjek, čovjek od povjerenja i Carevića i Božovića, ali vjerovatno i vrha bivšeg Demokratskog fronta, na vlast dovede prvo SDP, a dobro upućeni kažu da će uz podršku DPS-a, navodno manjinsku, ali ne i po dubini, on sutra zasjesti u fotelju prvog čovjeka Metropole. Pa zar to Nikola Jovanović, mladi kadar SNP-a iz Mojkovca, potom član Kneževićevog DNP, doveden da se nađe pri ruci Careviću, nije u svojoj prvoj TV izjavi odmah po ustoličenju predsjednika Skupštine sam samouvjereno potvrdio? Dakle, opet ta prokleta i za političare neodoljiva fotelja.
Zli jezici kažu da je ovaj scenario nastao u Spužu, odakle se već dvije godine praktično upravlja ovim gradom, da je to dogovor Mila Božovića i Zorana Lazovića?! Narodna izreka, a narodu treba vjerovati, kaže gdje ima dima ima i vatre.

Vrijeme, kao najbolje majstorsko rešeto, vrlo brzo će ove ćakule demantovati ili potvrditi.


Ipak, nije baš sasvim jasno kako je nova koaliciona vlast na državnom nivou to lako prepustila. Kakve su tu igre i interesi u pitanju. Kako je u februarskoj noći opet na telefonskoj sjednici Vlade naprasno skraćen rok za budvansku sjednicu koja je već bila od strane resornog ministarstva zakazana za 11. februar? Da li je skupštinska opozicija navukla na tanak led premijera u igri oko prekida bojkota i budžeta? Kakve su to igre bile u pitanju kada je praktično preko noći predsjednik Skupštine Mandić uručio odluku o 15-to dnevnom udaljenju iz plenuma većem broju opozicionih poslanika da bi budžet ovih dana najvjerovatnije došao na usvajanje. Ne vjerujem da je Mandić baš tako lako poslušao savjet premijera Spajića da opozicionarima da koji dan „odmora“? Činilo se da je dogovor u Skupštini moguć, da će lideri DPS-a za put za doručak sa Trampom, uz navodni ultimatum Venecijanske komisije, popustiti. Pa i oni kao i neki poslanici koji su kažu podaci potrošili na putovanja oko 350.000 eurića, vole i te kako da putuju još ako je „mufte“, kako bi narod rekao „I tata bi sine“.

Da li je igru lukavi Manda naslutio onog trenutka kada je opozicija odbila njihov predlog i najavila svoj koji će objaviti poslije zakazanog sastanka sa predstavnicima ambasada Kvinte. Iz rukava, što bi Balašević rekao, Mandić je izvukao keca, odnosno dugo odlaganu odluku o kažnjavanje poslanika zbog blokiranja rada parlamenta. Premijer i predsjednik Skupštine očigledno su izgubili vlast u Budvi, ali će dobiti budžet, da li je to bilo baš toliko vrijedno eto to će oni a i narod tek saznati, kao što polako saznaje za ne male troškove koji se sa njegove grbače troše za Vladu i njene ministre, kao i za poslanike, ali i njihove familije i glasače, a tu je i predsjednik i njegova služba. Narod kaže „ima se, može se“, ako ne proizvodimo i ne stvaramo skoro ništa, ne treba puno brinuti, tu su krediti. E, možda baš tu leži zec, u novom zaduženju koji bi omogućio realizaciju programa Evropa sad 2. Ko zna.

1 komentar
Najviše glasova
Najnovije Najstarije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Sve je dobro opisano, objasnjeno, napisano, ali, jedno ste zqboravili: mozda i o Budvu odlucuje neki Plenum, pardon, nije trebalo staviti veliko slovo.
A mozda ulica, trece nema!