PIŠE, PERICA ĐAKOVIĆ, BOJKOT, POBJEDA NARODA ILI NEMOĆ VLADE

Ne pamtim da sam poslije predsjedničkih izbora prihvatio neki poziv da podržim određenu akciju, kao što ću to, izvjesno je sa većinom građana, uraditi ovoga 31. januara kada je u pitanju akcija za bojkot trgovačkih lanaca u Crnoj Gori. Da, rekao bih, da je vrijeme da narod opet uzme stvari u svoje ruke, ako
to nisu u stanju da urade političari kojima smo dali svoj glas. Mislim da će narod Crne Gore prije svega poslušati svoj novčanik i stomak, a ne podršku političara, prije svih premijera koji je, a to je svakako za pohvalu, javno preko medija podržao, kako reče, kao građanin pokret i akciju za potonji dan januara mjeseca. Meni ovdje ostaje otvoreno pitanje, a vi zaključite sami, da li je tom podrškom premijer, pa i
njegov potpredsjednik za ekonomsku politiku Nik Đeljošaj, pa i Spajićeva Vlada, priznali poraz pred trgovačkim lobijima koji diktiraju marže i visoke cijene, ali i ne dozvoljavaju ulazak trgovačke konkurencije u Crnu Goru.

Naši političari izgleda nisu u stanju ni da javno progovore ko stoji iza moćnih trgovačkih lanaca, koji su to pojedinci pa i porodice, ali nisu u stanju da kažu i ko su njihovi dobavljači, koji praktično diktiraju cijene i izvlače profit iz ove države.

Znali smo da je kriminal jači i organizovaniji od države, ali nismo znali da su itrgovački lobiji takođe jači i organizovaniji od države. Tako eto nažalost ispade!

Ali oni, političari, zaboravlaju da smo već saznali, zahvaljujući prije svega Litijama, da je narod ipak jači od političara i od države i da pred njim popušta i kriminal. Kaže nam premijer da je zahvaljujući
programu Evropa sad 2 suzbijena inflacija, ali ne i da su sa tim, a što bi bilo logično, počele da padaju i cijene u trgovinama.

Ono što je interesantno, a što smo svi čuli i vidjeli nakon iste akcije sprovedene u
susjednoj nam Hrvatskoj, koja je inače u EU, da je tog dana promet u njihovim lancima pao za više od 50 procenata, i da su ohabreni tim iskustvom hrvatski građani odlučili da u petak 31. januara ponove
bojkot, ali i da ga prošire na sedmodnevni bojkot tri, kod njih, inostrana lanca trgovina i nekoliko konkretnih proizvoda!

Mi, nažalost, nemamo stranih lanaca kod nas, mi za razliku od njih imamo domaće
strance, jer kako ih drugačije nazvati, kada su u stanju da i dalje „deru kožu“ svojim sunarodnicima, radi stvaranja sve većeg profita. Zamislite samo stvarnost da mi iz Crne Gore idemo u Hrvatsku da trgujemo
jer je kod njih jeftinije, a oni odlaze u susjednu Italiju, Sloveniju, Austriju, pa i u Hercegovinu jer je tamo još jeftinije.

U ekonomiji kažu da pravila igre postavlja država, a s obzirom da kod nas to ona nije u stanju da uradi, da li to drugim riječima znači da mi i nemamo državu, da kod nas osim što nam kažu ko će biti na vlasti
kažu i ko može a ko ne da se bavi biznisom.

Da su kod nas moćniji pojedinci, ili bolje reći familije koje stoje indirektno iza trgovačkih lanaca. Naša država nije u stanju da se sa tim lobijima nosi ni kada kod njih pronađe ništa manje nego kokain. To smo izgleda zataškali radi većih interesa, ili se naše institucije
prave nevješte i naivne i ne prate trag novca, pa i sporta.

Ali, bez obzira na to i na činjenicu da već
poodavno mi nemamo inventnosti da sami osmislimo akcije već moramo preuzeti od drugih poput najvljenog bojkota, ili protesta, pa i ono “kupujmo domaće” (mada istina malo toga imamo domaćeg),
ubijeđen sam da će narod masovno podržati ovaj bojkot u petak 31. januara.
Da li će iz bojkota izvući pouke Vlada i njeni ministri, pa i sami lobiji, čisto sumnjam, ali ako smo mogli da
litijamo danima i postignemo cilj, možemo i protestovati danima jer u pitanju su naši novčanici i naš svakodnevni život.

Nisu u pitanju lažna bilbord obećanja, kojima je dobra većina nasjela. Istina, od
bilbord obećanja oko 70.000 penzionera i majki sa troje dijece osjetilo je obećanje Evrope sad 1, povećanje minimalca na 450 eura, ali ostala obećanja izgleda da su ostala na već izbledjelim bilbordima,
ili zavise od – složiće te se, malo čudno – opozicione volje da se usvoji budžet.