Crna Goro dok ti navodno stremiš Evropskoj uniji i predstavljaš se unaprijed kao 28. članica EU i lider evrointegracija dotle ti u zemlji tuku predsjednike, a ti „Goro Crna“ toneš sve niže i dublje u sumrak i ponor bezvlašća i sve si dalje od vladavine prava jednom od glavnih uslova za članstvo u ujedinjenoj Evropi! Svjedoci smo da se sve glasnije i slobodnije prijeti ne samo na ulici već i pred kamerama i to u domu navodne najviše demokratije, u Parlamentu. Zar nismo gledali kako se parlamentarci jedni na druge zaleću, kako ih razumniji razdvajaju, kako ovih dana obezbjeđenje ulazi da zaštiti predsjedavajućem?
Dakle, nivo ulice ušao nam je u najviši dom, a nije ni čudo jer se sa tamošnjih govornica izgubio dijalog koji je krasio crnogorski parlamentarizam. Zaboravili smo na kulturne dijaloge koje su vodili poslanici nekadašnje opozicije sa pozicijom, sve je i tada bilo rečeno ali što bi rekli, u granicama pristojnosti i čak gospodstva, zbog čega su nam zavidjeli ne samo u okruženju već i u sjedištima najvećih evro-demokratija. Kako nam je državu preuzimala ulica, da ne kažem mafija, tako smo tonuli u bestiđe dijaloga pa se onda nemojmo čuditi najnovijim dešavanjima na i oko političke scene. Dočekasmo i mi kao nekad Srbija gdje su se neki nakon TV duela i gostovanja znali okliznuti na koru od banane na stepeništu Javnog servisa. Ovoga puta desilo se u metropoli turizma da se njen predsjednik nije stigao za javnost „okliznuti na koru od banane“ pored bazena u kafiću na Slovenskoj plaži, već ga je pretukla trojka (ne ona zbog koje je formiran parlamentarni anketni odbor), pardon po izjavi samog predsjednika Nikole Jovanovića četvorka, dva brata Mitrovića i još dvije osobe. Da nije u pitanju samo verbalno dobacivanje i češanje već da su u pitanju ozbiljne batine govori podatak da je Nikola Jovanović nakon krešenda kod Ronda završio prvo u Kotorskoj bolnici a potom i u podgoričkom Kliničkom centru gdje je podvrgnut ozbiljnim medicinskim ispitivanjima koja podrazumijevaju skener mozga, ali pregled maksilofacijalnog hiruga. Dakle, u laičkom prevodu, bile su to debele batine i udarci po glavi.
Jadna je država u kojoj se zbog političkih razlika prebijaju ljudi, mislili smo da je to ostalo iza nas, da smo bili samo svjedoci toga vremena kada se u 90-tim godinama verbalno prijetilo predsjedniku opštine tada jednog od rijetkih opozicionih gradova u Crnoj Gori. Za one koji se ne sjećaju, ili ih sjećanje lošije služi, zbilo se to u tada nerekonstruisanoj Njegoševoj ulici u centru Herceg Novog kada je, što bi sadašnjim policijskim rječnikom naveli, jedno lokalnio interesantno bezbjednosno lice, usput i rezervni policijski rukovodilac, javno prišao i zaprijetio tadašnjem prvom čovjeku grada mimoza. Stvar je brzo stišana nakon predsjednikove prijave policiji, ali i reagovanja sa najviših mjesta u državi. Tada nije bilo fizičkog obračuna, sve se završilo na neprijatnom verbalnom duelu, ali su one kobne trojke ipak radile svoj posao, a o čemu se sada raspravlja i svjedoči u Parlamentu Crne Gore.
Ne treba da vas podsjećam na istupe i vokabular ulice, i ne samo ulice već i političkih predstavnika koji je upućivan čovjeku koji je sjedio na tronu Svetog Petra cetinjskog. Dakle, tako je bilo u ne dalekoj prošlosti a u međuvremenu je Crna Gora politički prerasla u „Goru Crnu“ nad kojom su se nadvili neki čudni oblaci i gdje se zbog grama vlasti, a što nosi fotelje i privilegije, udara, i ne samo retorički već i verbalno po političkim neistomišljenicima. Znalo se da ovo što se politički dešava u metropoli crnogorskog turizma neće završiti viteški, već nažalost po onome što je daleko od čojstva i junaštva po čemu je Crna Gora bila prepoznata. Nažalost, mnogi će sada poseći i za onom narodnom izrekom „ko sa đavolom tikve sadi….“, a što bi trebalo da posluži kao izreka samo ljudima slabog morala. Mnogi su se na vijest o fizičkom napadu na Nikolu Jovanovića već oglasuli uglavnom osuđujući vandalski način, ali da bi se izbjegle sve političke špekulacije, a na koje smo skloni, na potezu je tužilaštvo da hitnom i brzom reakcijom čitavu priču stavi u zakonske okvire a za to nadamo se da imaju dovoljno argumenata, za razliku od nekih prethodnih slučajeva.
Ajmo reci, igre bez granica.