S danom zakašnjenja pišem ovaj osvrt na, za Crnu Goru, istorijski događaj koji je već dobio svoj kodni naziv po datumu „dizanja zavjese“, kakav je slučaj i sa brojnim drugim za ovu zemlju sudbonosnim procesima koji su završavani ili otpočinjali u jednom danu. Osvrt je namijenjem prevashodno svim onim diskretnim herojima koji su tokom tri decenije stradali u borbi protiv mafiokratskog režima a da za to nisu dobijali apanaže i nisu materijalno ili statusno prosperirali zbog svoje žrtve. Upravo takvi su dali ključni doprinos pobjedi protiv režima Mila Đukanovića proslavljenoj 30. avgusta 2020. Tih heroja se malo ko sjetio nakon što je počela da se sječe i dijeli pobjednička torta. Prošli su bez nagrada, priznanja, mnogi čak i bez uvažavanja onih koji su uz njihovu pomoć stigli do funkcija i svega što sa njima ide. Uprkos svemu tome, juče nisam vidio ni jedno reagovanje nekog od diskretnih heroja 30. avgusta, u kojima se tuguje i žali što su u podjeli torte zaobiđeni zaslužni. Prepoznao sam kod heroja samo tugu što Hobtnica nije završila tamo gdje joj je bilo mjesto, što nije dočekana potpuna pravda, i što Zlo nije trajno pobijeđeno.
Pravi heroji nikada i ne tuguju zbog toga što su ih zaobišli benefiti borbe, već samo zbog toga što borba nije završena onako kako su željeli i zbog čega su podnosili žrtvu.
Kao i većina istorijskih procesa koji se manifestuju u jednom događaju, i ovaj koji je okončan 30. avgusta 2020. imao je svoju zakulisu. Nema nikakve dileme da se vrhuška režima godinama pripremala za svoj odlazak sa prestola i to tako da on bude samo formalan. Tajni savezi, lažni oponenti, „spavači“… o tehnikama prevazilaženja formalnog gubitka institucionalne kontrole, moglo bi da se priča danima i nagađa ko je sve i kako izdao…
A izdaja je vodila do neisporučivanja pravde onima koji su je zaslužili stradanjem – prije svega tranizicionim gubitnicima. Izdajnike po pravilu otkriva „trag novca“ pa ih na tom putiću treba i tražiti. Neki su odavno prepoznati, neki će tek u vremenu pred nama kada bude došao red na razotkrivanje narkodilerskih i drugih švercerskih šema. U tim šemama prepoznaćemo razloge zbog kojih su pojedini „lažni heroji“ 30. avgusta izbjegli suštinski obračun sa Hobotnicom, prikrivajući svoju izdaju galamom o nepravdi. Vjerujem da će javnost biti šokirana i saznanjem da i ovi izdajnici maskirani u odijelima heroja, imaju svoju kariku koja ih drži vezane sa onom silom koja je formirala Sedmu upravu i sl. terorističke organizacije.
Da nije ovih izdajnika, bilo bi manje i onih koji kritikuju 30. avgust, naročito među Zvezdama Granta i partnerima ohrabrenim u činjenici da se i najveći lopovluci i nepočinstva njihovih starih gazdi još uvijek drže pod tepihom, što i njih čini bezbrižnim da bi mogle doći na red.