Ministar bezbjednosti u Savjetu ministara podnio je ostavku. A zamijeniće ga, po svemu sudeći – niko.
Zamjenik, prema zakonu, obavlja dužnost do izbora novog ministra, u roku od petnaest dana od ostavke, ali ti rokovi u BiH ne znače ama baš ništa. No, o tome nešto kasnije.
Novo ime za ministra trebalo bi da stigne iz Republike Srpske. Dovoljno je da ga predsjedavajuća Savjeta predloži Predstavničkom domu PS BiH. I tu već nastaje problem. U Predstavničkom domu od četvrtka postoji neka nova većina. Ta većina sigurno ne bi prihvatila kandidata kojeg predlože stranke na vlasti u Republici Srpskoj. Novoj većini, u kojoj su zarad entitetske zastupljenosti SDS, PDP i onaj jedan Vukanov, bio bi po mjeri samo neko blizak upravo tim opozicionim strankama u Srpskoj.
E, ali tog nekog ne bi predložila Borjana Krišto. Barem se nadati da ne bi. I izgleda da će to ministarstvo jednostavno ostati bez ministra. Idemo dalje s apsurdima. Ostatak Savjeta ministara više nije u ljubavi, jer se „trojka“, odnosno stranke sa bošnjačkim predznakom, odlučila za nove partnere u Predstavničkom domu. Ipak, ostaće u „braku bez ljubavi“, jer je taj brak teško poništiti.
Čak i da neko nagovori HDZ da okrene leđa SNSD-u i da Borjana Krišto smijeni još tri ministra iz RS-a, a da smjene potvrdi Predstavnički dom, opet postoji prepreka. Za razliku od imenovanja ministara, gdje je dovoljan Predstavnički dom, za smjenu je potreban i Dom naroda. A tu je ipak neka druga trojka – SNSD-ova. Dovoljno je da ta tri delegata ne dođu na sjednicu i sjednice nema.
Ako idemo u krajnosti, Predsjedništvo BiH može raspustiti Dom naroda PS BiH. Ako nema konsenzusa, to mogu učiniti i dva člana – recimo Denis Bećirović i Željko Komšić. Ali vjerovatno neće, jer postoji ogroman rizik pri formiranju novog Doma. SNSD bi možda opet mogao imati četiri delegata, pa bi im se sve ove igrarije još i obile o glavu.
I tako sada imamo jednu većinu u Savjetu ministara koja, ustvari, više nije većina, ali se neće raspasti, jer jedan dio većine i dalje funkcioniše. S druge strane, nema ministra bezbjednosti jer je iz pritvora podnio ostavku.
U Predstavničkom domu ponovo je neka nova većina koja je smijenila Nebojšu Radmanovića. Pa će stavove Republike Srpske nekoj novoj američkoj administraciji, kao i ostalim administracijama, predočiti – niko. Nakon smjene Radmanovića, u rukovodstvo Predstavničkog doma nije imenovan niko. Možda se za to mjesto „začešljao“ Mladen Bosić ili Branislav Borenović, ali za sada taktički ćute. A možda im fali koji glas. Možda neko iz SDA. Jer bi oni sigurno više voljeli nekog Mladena nego Nebojšu.
Ili možda SDS, PDP i onaj jedan Vukanov smišljaju šta reći administracijama – i starima i ovoj novoj. Sada mi se nekako vraća ono vrijeme kada je upravo Mladen Bosić s Miloradom Dodikom potpisao Platformu o zajedničkom političkom djelovanju. Lijepo je to vrijeme bilo. Pamtim. Ima mu već skoro 15 godina.
Još jednom sam pokušala dočarati u kakvoj se nemogućoj zemlji nalazimo. Pred Savjetom ministara je i novi budžet institucija. Nova većina, u kojoj je i dalje trojka koja je i do sada bila većina, sada treba da se bavi ciframa koje je pripremio ministar iz prošle većine – ali i s ministrima iz prošle, ali i dijela nove većine.
Kako stvari stoje, eto opet odluke o privremenom finansiranju. I tu dolazimo do rokova koje sam spomenula na početku. Nema tih rokova koji se ovdje ne mogu prekršiti i zanemariti. Budžet za narednu godinu trebalo bi da bude usvojen do kraja tekuće godine. Pamtim sve, ali ne pamtim kada se to posljednji put desilo.
Desilo se čak da cijele godine na snazi bude privremeno finansiranje. A to znači da se za tri mjeseca troši isto novca kao za tri mjeseca prošle godine. Pa tako tri po tri. Nema veze što stoje neke nabavke, investicije, kapitalna ulaganja… Srećom, plata je obuhvaćena privremenim finansiranjem.
