Evo odgledao sam izbornu noć i čudom se ne mogu načuditi. Na jednoj strani skoro i da nema političara koji se nije pohvalio izbornim rezultatom (mislim na one koji su prešli famozni cenzus). Svi do jednog pobjednici. Svi su stožer i kažu bez njih se neće moći napraviti vlast. Svi slave, a niko se ne pita šta je sa narodom Podgorice.
Statistika, koja ne vara i ne širi lažnu nadu i obećanja, kao što su to u predizbornim danima činili političari, jasno kaže – kod kuće je ostalo ni manje ni više nego čak 44 odsto Podgoričana! Dakle, skoro pa pola najvećeg grada nije htjelo da zaokruži ni jedan broj. Neko će reći, zasitili se ljudi, neko pa prozreo narod političare i njihova obećanja, njihove kule i gradove, njihove bilborde. Za malo pa polovina glavnog nam grada nedjelju presjedila kući ili pošla na more, ili… O tome niko ni riječ. Ni političari, ni analitičari, ni profesori, niko ni u jednom studiju za vrijeme izborne noći. Istina, neki su se pitali da li sada Vlada Milojka Spajića ima legitimitet, da li sada predsjednik Jakov Milatović ima legitimitet, a niko da se upita: Ljudi, pa da li iko u Podgorici sada ima legitimitet. To je za političare, analitičare, profesore, ministre manje važno. Za njih je sada najvažnije kako biti dio vlasti, jer ona, vlast, donosi privilegije, dobre plate, službene automobile i ko zna šta pride.
Upravo u tom pravcu sinoć je i počela borba ko sa kim može da sakupi više od 50 odsto. DPS kome je odgovarala manja izlaznost uspio je sakupiti preko 30 procentata podrške, ali to ni uz Duškove procente, SD, SDP-a i LP, nije dovoljno. Džabe je bio i dolazak bivšeg im predsjednika Đukanovića da proslavi odličan rezultat. Njegov dolazak bio je burno pozdravljen od pristalica ali je pokazao da je DPS daleko od očekivane transformacije i oslobađanja od (ružne) prošlosti. Koalicioni kapacitet još je mali.
Milojkov PES-koji je pokušao da uz sinergiju sa Bečićevim Demokratama, i velikim korišćenjem resursa, novih obećanja, bude broj jedan ostao je daleko iza leđa DPS-a, pa mu ni odličan rezultat koji je ostvarila ZBCG i doktorica Borovinić nije dovoljan. Predsjednik Milatović koji je, riječi nema, podbacio u svojoj odluci da uz rušenje prošle vlasti izađe na izbore potpomognut liderom opozicije Abazovićem čija stranka ima najače svoje uporište baš u Podgorici, i Medove PZP, jedva je dosegla 10-tak procenata. Međutim, to će se možda pokazati kao odlučujuće za sve koji hoće vlast u Podgorici. Dritan majstor da sa minimumom uzme maksimum, ponovo drži stvar u svojim rukama, ali da li će i treći put preveslati partnere ostaje da se vidi. Istina, ima širok izbor, može i sa jednima i sa drugima, to mu nije strano jer bio je u vlasti uz pomoć i jednih i drugih.
Ovoga puta stoji i profesorska izrečena riječ Mujovića da sa Dritanom neće ni živ, mada se pri kraju izborne noći iz redova PES-a moglo čuti da odluku ne donosi nosilac liste već odbor pokreta, pa to najavljuje i moguće izvinjenje ministra Mujovića.
Sve ćemo brzo vidjeti, kao i da li nam se može desiti budvanski sindrom, a to znači i ponavljanje podgoričkih izbora.
O onima ispod cenzusa ovom prilikom vrlo malo, možda toliko da Kadić, Kovač i Damjanović i te kako imaju razloga da stave prst na čelo i upitaju se zar im nije bilo pametnije da su bili dio koalicije ZBCG, zajedno su mogli i do 25 procenata, da budu drugi po broju mandata, ali naknada pamet ne vrijedi. I još jedno pitanje: šta će sada uraditi dojučerašnja politička premijerova kičma, koja nije osvojila ni jedan procenat, bivši ministar pravde Milović?
Toliko za sada, uz ključno pitanje zašto čak 44 procenta Podgorice nije htjelo da iskoristi svoje građansko pravo i povjeri svoje povjerenje jednoj od brojnih listi.
Sačekajmo ishod kalkulacija i kombinacija ko će s kim formirati vlast. Samo da ne bude a ka’ će ne znamo…
Stavovi i mišljenja izneseni u rubrici kolumne nisu nužno stavovi Portala 083
