Političko nebo iznad „Gore Crne“ i dalje je sivo i zato nije ni čudno pitanje koje obični građani sebi postavljaju ovih dana, a ono jednostavno glasi „Ko to kuva iznad Gore Crne, a ko tu dodaje mirođije“. Pitanja koje običan građanin sebi postavlja ovih dana i mjeseci je bezbroj, a odgovora skoro i da nema.
Jedno od prvih pitanja, a i tračak nade koji se za trenutak ukazao da bi se moglo krenuti ka razvedravanju nad političkim nebom je: da li će doći do najavljivanog susreta predsjednika i premijera Crne Gore. Tračak nade nadsivila je retorika obojice pomenutih, koji nikako da prestanu da kritikuju i napadaju jedan drugog, pa se tako stiče utisak da među njima traje borba za nadmoć, a da je „pružana“ ruka, što se narodu učinilo u prvi mah, samo izgovor. Zato ostaje prisutno pitanje njihovog političkog sazrijevanja i pitanja da li su ostali zarobljeni u vlastitim ličnostima ne shvatajući da su na pozicijama koje su im dali građani i da bi im prioritet trebalo biti država na čijem se čelu „igrom slučaja“ trenutno nalaze.
Da li će im kontakti sa novim aparatom EU u Briselu dati smjernice daljeg djelovanja saznaćemo, a možda i ne, uskoro, odnosno da li će do najavljenog sastanka ipak doći ili ne.
I dok o tom susretu razmišljamo, u političkoj Podgorici traje zatišje, a u Budvi, ne samo metropoli turizma, se ponovo i iznova zakuvava. Čini mi se da je slično kao i u državi i da uticaj stiže spolja. U državi je to odavno prisutni međunarodni faktor, a u Budvi bi rekao domaći faktor, ali iz spoljnog svijeta, tačnije – spuškog. Zvanični predsjednik metropole turizma svojim dopisom smjenio je postavljenu potredsjednicu gospođu Dokić i na njeno mjesto postavio svog do juče prvog političkog saradnika Jovanovića, kome se na poziv za (raz)rješenje političke krize, moram to konstatovati, nisu baš svi pozvani odazvali. To je sve kao epilog imalo, ako je suditi po medijskim natpisima, kabinetsku buru. Interesantno je da su potezi prvog čovjeka turističke metropole imali različite reakcije prije pola godine i sada. Onda je imenovanje potpredsjednice proizvelo podjele unutar tadašnje gradske većine, dok je sada otvoreno pitanje šta se kuva u smjeni i postavljanju novog potredsjednika. Da li je ovo nagovještaj nekih novih vjetrova u neizvjesnim političkim pregovorima ili bolje reći u njihovim pokušajima?
I dok se predsjednik i premijer države, pa ni ministar spoljnih, pardon vanjskih, poslova još ne oglašavaju vezano za status svojih uhapšenih sugrađana na teritoriji Kosova i Metohije, za razliku od njih oglasio se prvi čovjek Skupštine podržavajući protest okupljenih građana ispred parlamenta, pozivajući prištinsku administraciju da oslobodi trojicu Nikšićana, od kojih su dvojica pripadnici Vojske Crne Gore. I dok su na to ostali nijemi u prištinskoj administraciji, poput našeg državnog vrha, oglasio se Albanski forum optužujući prvog čovjeka Parlamenta da raspiruje šovinizam. Da li je zahtjev vlastima u Prištini da oslobode crnogorske državljane šovinistički potez ili je to poruka o samoorganizovanju koju je najavio u svom saopštenju Albaski forum, najbolje je da sami presudite, ako to već ne čine čelne institucije ove države. Za razliku od „svog“ predsjednika i premijera, dvojica utamničenih crnogorskih građana Marinko i Dragutin su se pismom redakciji IN4S oglasili iz kosovskog zatvora Đedovom porukom „Kud će ti bolje nego da stradaš za Kosovo“, a uz to pročitah da će dvojicu uhapšenih Vojska Crne Gore suspendovati i pokrenuti protiv njih disciplinski postupak!?
Da li je izborom Valentine Pavličić za predsjednicu Vrhovnog suda CG riješen problem u našem pravosuđu, ili je najnovijom ostavkom na sudijsku funkciju dojučerašnje VD predsjednice Vesne Vučković na pomolu nova kriza u našem pravosuđu ostaje da se vidi.
Dakle, ovo je samo dio naše stvarne svakodnevnice dok idemo u susret novim lokalnim izborima u Beranama, lebdi nam pitanje: „Ko to kuva, a ko dodaje mirođije iznad nam Gore Crne“?
