Ne znam da li ste nabavili kokice, ako niste požurite, jer zavjesa je podignuta i predstava je tek (nažalost) krenula. Po onome kako se pozorište odvija, mislim da bi pozavidjeli i Felini, Hičkok, Čaplin, Kopola, Dizni i ko sve ne.
Meni je jedino iskreno žao što sada nije među nama najbolji crnogorski reditelj Živko Nikolić koji je znao da predstavi Crnu Goru onakvu kakva ona realno jeste. E, šta bi on „kukavče“ uradio od ovog materijala. Đekna, U ime naroda, Čudo neviđeno, Ljepota poroka, i da ne nabrajam bile bi male mace za ono kroz šta mi građani Crne Gore prolazimo.
„U IME NARODA“
Ko je u stvari lider PES-a, vodeće partije na našoj političkoj sceni? Većina naroda je mislila da su to Milojko sadašnji premijer i Jakov zvanični predsjednik. Čak se uveliko šuškalo da su oni u međusobnom liderskom sukobu. Kažem mislilo se to do prije neki dan kada je izjavom sam iskočio ministar Milović tvrdeći kako je on „politička kičma Spajića“, ali je i dodao a da ga niko nije pitao, „Mislite da će te slomom te kičme slomiti i Spajića, ali nećete jer „nemate dokaze“. Pritom je ministar zaboravio i na svoju nedavnu skupštinsku izjavu vezanu za gospodina Šukovića „On ili ja“. Premijer je, uz prigodno presjecanje vrpce na putu Mateševo – Kolašin, samo poručio da će ubuduće barem kod donošenja nekih odluka (neisporučivanje turskog državljanina koga potražuje njegova država) morati njega da konsultuje.
I dok su narod besplatno zabavljali ministar Milović i i bivši ministar Adžić, u radnju filma se uključio i bivši premijer, a sada očigledno vođa opozicije, Abazović, navodeći javno da konce vuče, ne Spajić nego njegov ujak, izvjesni gospodin Kankaraš, tvrdeći da je on taj koji kadrira na našoj sceni.
I dok se baražno prepucavaju PES i URA, ali i pomalo PES i Demokrate oko bezbjednosnog sektora, na neki način ni DPS nije ostao van igre. Ostaće upamćena ona predizborna Erakovićeva izjava iz Bara o izdajnicima, Vukovićeva retorička da je on Milo, pa do kako neko nazva Faraonskih izbora umjesto Kongresa. I kada se pomislilo da je tu stvar legla, ponovo se oglasio proslavljeni vaterpolista Nikola Janović uz činjenicu da je on kao uticajna ličnost u DPS-u ipak razočaran stanjem u svojoj partiji koja je 2020. izgubila jer nije imala snage da se nekima u partiji zahvali.
Ipak, u ime naroda nas uveseliše vijesti kako da će neke partije dobiti ambasadore. Prisjetih se slučajno da je za podršku Đukanović neke poslušnike slao u Sarajevo, Paking, Vatikan… A kada je po srijedi „U IME NARODA“ prisjetih se i da je neko putovao za Kinšasu, a da je to saznao tek kad se navodno odande vratio.
„ČUDO NEVIĐENO“
Sjetimo se kako nam je Živko u istoimenom filmu pokaza kako smo napravili hidrocentralu, a zaboravili da tu nema ni vode. Pokušah, ali mi nije pošlo za rukom, da se prisjetim koliko smo puta mi otvarali put Mateševo – Kolašin. Koliko smo puta otvarali radove na auto putu (zar ono ne bijaše jednom prilikom da su i gosti bili iz političkog vrha susjedne nam Hrvatske)? Auto put skoro gotov a neko se prisjeti da ne postoji priključak na njega. Zamislite ispustismo ništa manje u projektu jednu, sada već čuvenu petlju Smokovac i nikom ništa. Pa zar ne napravismo skijališta bez strujnog priključka, ali avaj to nego ni do dan danas ne obezbjedismo ni jedan osnježivač na tim skijalištima pa nam jedino preosta da gledamo u nebo. Nije onda ni čudno što danas rekoše u januaru 2023. bilo je deset skijaških dana, a u 2024. ni jedan. Umjesto snijega tamo nas dočeka čuveni kačamak od ništa manje nego 30 evra. I tako mogli bi toga još…
„LJEPOTA POROKA“
Ko se još sjeća legendarnog Žorža, u maestralnoj ulozi Petra Božovića, preteče crnogorskog tajkuna, izvinite „pionira našeg turizma“. On je tada znao da našu prirodnu ljepotu unovči, uz onu rečenicu „e da me sada vidi moja mila majka“! Netaknuta ljepota i naša priroda i on se, Žorž, već tada izdvajao u masi, imao je stojadina koga je da bi prikazao rodnom kraju organizovao njegovo ručno iznošenje. Ako ga ne vide njegovi kao i da ga nema. Danas bi jednostavno rekli kada vidimo te uspješne biznismeni „snašao se čovjek“. A kada ih pitate odakle te kuće, stanovi, automobili, taj način života da od 800 eura plate u državnoj firmi stvore sve to, odgovor je jednostavan kažu u slobodno vrijeme rudario je bikointe. Čudna neka tranzicija? Ničije kuće, satovi, firme, milioni na računima a plata ni 2.000 eura. Ali prisjetimo se tu su bile cigare, nafta, kokain!
Glisere smo svi gledali, šlepere niko nije zaustavljao, sletali su avioni, a ni droga nije mogla bez nas. I sve je te konvoje neko štitio, čak javno obezbjeđivao. Sve je to kažu bio državni posao. Pa zar nemamo dva najjača klana iz navodno jednogmalog primorskoga grada. Jednostavno „Ljepota poroka“!
A gdje su tu „Beštije, Iskušavanje đavola, Smrt gospodina Goluže,…..Đekna još nije umrla, a ka će ne znamo“. Živko je izgleda znao pa zato možda i nije bio miljenik i nije doživio da bude naš najbolji reditelj, a mi mislim kada je „Đekna u pitanju“ da ne znamo niti se trudimo da saznamo!
E „foteljo-foteljo“ preča si od crnogorskog čojstva i junaštva Marka Miljanova.
