Piše, Tomo Miljanić
Stati sa poštovanjem i ponosom pored zastave sa kukastim krstom (svastikom) 1936 godine je bilo sasvim normalno, ali je već 1939 godine slikavanje pored kukastog krsta u najmanju ruku bilo je sumnjivo dok je definitivno 1945 godine stajati pored zastave sa svastikom bilo sramota i opasno ukoliko ne gaziš po toj zastavi.
Da li se može napraviti paralela nacističke zastave sa zastavom EU, to je teško reći otprilike kao 1939 godine ali da je manji ponos se slikati sa zastavom EU danas u odnosu na prije neku godinu to je sasvim sigurno. Da zastava EU doživi sudbinu Hitlerove zastave pa i nije nemoguće – ima sasvim jasnih pokazatelja da zastavu EU evropski političari brukaju nekim svojim odosta čudnim odlukama kao na primjer spaljivanjem knjiga ruskih klasika ili indiferentnim stavom prema glazbenom nacističkom orgijanju (koncertu?) na zagrebačkom konjskom trkalištu, a na kraju krajeva otvorenim aparhejdom na Kosovu* i to sprovodenim pod vojnom zaštitom vojnika EU, kao i nizom svakodnevnih nacističkih ispada diljem EU.
Paralele nacističke zastave sa zastavom EU mogu biti neosnovane slutnje, ali jedno je sigurno da naši političari vole da se slikaju pored plave zastave sa žutim petokrakama. Ono što zabrinjava je to što gurajući zastavu i gdje ne treba političari time krše zakon jer nijedan ovdašnji zakon zastavu EU ne prepoznaje u našem pravnom sistemu, pogotovu što naše udvorice stranu zastavu izjednačacaju po važnosti sa regularmom državnom zastavom. Ako političar turajući mimo zakona zastavu EU želi da poruči nekom svom kontroloru da je on za ulazak u EU, političar jako griješi jer to radi kršeći zakon. A kršenje zakona se protivi evropskim vrijednostima ili je kršenje zakona možda poźeljno u EU?