Piše, Perica Đaković
Eto ovih dana svašta nam se dešava, ili bolje reći, mi činimo da bi prolazili kroz svašta. Gledam ko nam se sve prezentava pa ne mogu da vjerujem da li smo svjesni gdje to mi živimo i šta proživljavamo. Naravno da sam svjestan globalnih dešavanja i promjena, gdje svako pokušava da nađe svoju novu startnu poziciju u vremenu koje dolazi, ali uvijek mi je pogled skoncentrisan na ono naše domaće, tu oko nas, ali se pitam imamo li i zaista išta domaće ili smo i to uvezli pa ga sad predstavljamo kao svoje. Dakle, pratim tu našu scenu i nekako mi pod vidokrug i sjećanje dođe naš Vladislav Petković Dis, koji u pjesmi “Naši dani” kaže:
“Razvilo se crno vreme opadanja, Nabujao šljam i razvrat i poroci, Podigao se truli zadah propadanja … Od pandura stvorili smo velikaše, Lopovi nam izrađuju bogataše, Mračne duše nazvaše se patrioti, Od pandura stvorili smo velikaše…. Pod sramotom živi naše pokolenje, Ne čuju se ni protesti ni jauci; Pod sramotom živi naše javno mnenje, Naraštaji, koji sišu k’o pauci…”
Ne znam otkud mi pade sad srpski pjesnik i rodoljub Dis za uporedbu današnjeg trenutka kroz šta prolazi Gora Crna, ali vi prosudite ima li tu išta za pouku. Na primjer, naši glavari i “velikaši” ne upitahu svoj narod šta misli o podršci Kosovu, oni pohitaše da stanu u red manje brojnih u EU koji to uradiše. Podsjeti me to kao kad smo pohitali da uvedemo sankcije Rusima, ne misleći o finansijskom gubitku. Mi umislili kao da nas neko nešto pita, kao da od nas zavisi sudbina svijeta, kao da nismo to što jesmo, a želimo biti mnogo bitni i značajni, a u stvari, pokazujemo koliko smo bili zagazili u korupciju i kriminal, i to ništa manje nego naš sam vrh. Da, sad se sjetih i one narodne „riba se ipak od glave čisti“ koja bi bila poučna i našem samom političkom vrhu. A kad smo kod tog, nazovi političkog vrha, dobro mi jedan prijatelj reče „Mi ustvari na izborima izabrasmo guvernadure naših pravih gazda“ (svaki guvernadur je u stvari ulizica svome gazdi), a što potvrđuje ranije izrečenu moju tezu da smo mi ustvari samo jedna mala kolonija. Našim idolopoklonstvom stvorismo sami od sebe to što jesmo i gdje jesmo, pa već istrčasmo, ne čekajući da svijet moćnih rasplete Ukrajinsku krizu, mi pohitasmo da pozovemo u goste gospodina Zelenskog da neke udostoji svoje posjete i slikanja.
Bolje bi nam bilo da se pozabavimo svojim unutrašnjim mimoilaženjima, koja su vidljiva i bez povećala, na svakom koraku. Očigledno je da nam predsjednik ima stav koji se razlikuje i od premijera, dijela većine u parlamentu, ali i od ljudi koji nam navodno vode vojni vrh.
Da se ipak za trenutak ostavim te „visoke“ politike, da se vratim naizgled onome od čega nam život znači. Evo poslije povratka na prepirku oko uloge četnika i partizana, nekako nam opet u gro plan stiže Alabar. I ako su mu se Ulcinjani zahvalili na njihovom političkom ujedinjenju, ipak on, Muhamed, za razliku od premijera i ministarke, opet potvrđuje da mu je oko, ili ti novčanik, zapelo za Veliku plažu. Slučajno ili ne, on se opet obreo u Podgorici, gdje se direktno upoznao sa ljepotama glavnog nam grada, ali se između ostalih sreo, gle čuda, i sa sinom Mila Đukanovića, i kako sam reče dobio podršku brojnih građana u svom naumu, kao u stilu „Alabare samo reci – lećećemo kao meci“. Kako i otkud iznenada Alabar u Gori Crnoj, nije pitanje, nego je pravo pitanje otkud iznenada konferencija i to prva o razvoju elita sektora nekretnina, pod nazivom RE:D.
Priznajući sopstvenu grešku (ne znam ko ga je tako iskusnog navukao) da se javi na tender za ulcinjske plaže, Alabar na oduševljenje prisutnih, a bilo je tu dosta odabranih, ni jednog trenutka nije spomenuo namjeru da investira u sjever nam države iako ga svi tamo, sve sa premijerom, čekaju raširenih ruku, pod onim ranije izrečenim riječima oduševljenih građana. Dakle, na “iznenadnoj” regionalnoj konferenciji, Alabar je opet slatkorječivo govorio o svojim namjerama da poštuje lokalna pravila i zakone, i da nema želju da se suprotstavlja tome ipak nekako ne baš stidno pozvao lokalne privrednike na saradnju. Da li je to nova taktika? Opet sam siguran ne njegova, već plod nekog domaćeg interesa, da se dodvoravanjem lokalnim pojedincima preskoči lokalna zajednica, ali i pokuša promjeniti trenutno javno mnjenje.
U svakom slučaju, vidjećemo kakav će epilog imati Alabarov novi javni nastup, ali ono što mene navodi na zaključak jeste da on ipak ne odustaje od Ulcinja, dobro znajući da se uloženo najbolje vraća sa obale. Zato su mi njegova potenciranja na priče o čistim parama, bankama, ekologiji, javnim plažama, gdje bi i on doveo svoju unučad, djelovale malo po onoj nama dobro poznatoj izreci „Ko o čemu dama o poštenju, vojnik o skraćenju, a baba o uštipcima…“
Perica Đaković
Treba biti optimista, vidjeti svijet drugim , ocima, pogledom Jove Zmaja: „Ala je lep ovaj svet, onde potok, onde cvet“, naravno, dok ih ne zabetoniramo.
Pardon, provencijencije.
Cemu lamentiranje nad CG, za covjeka zapadne provijencije mnogo ste pesimisticni.Nesrecni Dis je ovo pisao u trenutku koji se ne moze uporedit sa ovim .