Piše, Tomo Miljanić
Među građanima CG jako je malo prirodno glupih ljudi, ali zato nas ima mnogo sa stečenom glupošću, što je uostalom užasna karakteristika svih Slovena. Sloveni kao da traže da ih učine glupima, tužno je što nam se želje masovno ispunjavaju na milion načina.
Najstrašnije je u našoj stečenoj gluposti što mi stečenu glupost branimo svom svojom intelektualnom snagom, a koja nije nimalo mala. Odbrana stečene gluposti se nerijetko prelije čak i u bratoubilačke ratove da ne govorimo o tučama, svađama, zavadama… takvi smo – zadrti, kad zajunimo nema toga ko nas može opametiti.
Kada se neka stečena gluposti počnu prenositi sa oca na sina velika je mogućnost da od stečene gluposti nastane nacija. Kad glupost dobije status nacije onda se ona ozvaniči i niko ne smije da takvu glupost dira, glupost postaje legitimna ulazi u obrazovni sistem umjetničko stvaralastvo dobija i običaje, tradiciju itd.
Iako ne najveća ali veoma konkuretna glupost u CG je protivljenje obnavljanju Njegoševe zavjetne kapele na Lovćenu. Sada se na Lovćen peči ruglo od mauzoleja, ubjedljivo najbetniji spomenik u Evropi i to spomenik posvećen najvećem srpskom filozofu pjesniku. Ipak tako jadan i ružan mauzolej je pod zaštitom ozbiljnih (nažalost ostrašćenih) ljudi, ali o ukusima ne vrijedi raspravljati.
I takvo arhitektonsko nakalje koje grešno zovu Njegošev mauzolej na Lovćenu niko ne želi da dira još manje da ruši jer to je ipak spomenik ma koliko betan (do bola ružan) bio. Niko nije protiv da Meštrovićeva zajeb^ncija i dalje „kiti“ Lovćen, a trebalo bi da se to zastiđe miče da ne pogani simbol CG.
S druge strane ima ljudi koji bi da obnove skromnu ali tako ambijetalnu i lijepu kakvu je samo genije poput Njegiša može zamisliti kapelu. Međutim zaljubljenici u nakaradni mauzolej obnovu Njegoševe zavjetne kapele to ne dozvoljavaju – tipican primjer stečene gluposti.
A kako stečenu glupost izbiti nekom iz glave. Kratko rečeno teško. Jedino je moguće upornim i dugoročnim iznošenjem argumenata. U izbijanju tuđe stečene gluposti iz glave najvažnije je dokazati da se to radi iz ogromne ljubavi i za ljubav.
Dakle sve dok ima jednog Crnogorca koji se protivi obnovi zavjetne Njegoševe kapele na Lovćenu Njegoševu kapelu ne treba obnavljati. Niti ona treba da proizvede sukobe niti svađe, ona može da čeka vrijeme kada će u miru i ljubavi vrh Lovćena se ponovo zoriti vizijom genija.