Piše, Perica Đaković
Iako je narod Crne Gore očekivao da bi krajem nedjelje koju ispraćamo moglo doći do razgovora između dvojice čelnih ljudi, predsjednika Milatovića i premijera Spajića, to se ipak nije desilo i
politički oblaci i dalje su prisutni nad „Gorom Crnom“. Od najavljenog sastanka, pošto je Milatović poručio da će pozvati Spajića po povratku iz Brisela, nema ništa, sve je ostalo samo na najavi, jer konkretan poziv je kao što smo vidjeli izostao. Da li su u pitanju bile prejake izjave- kritike koji su jedna drugom uputili pokazujući da je jaz njihovog razlaza još uvijek nepremostiv i da se obojica i dalje ponašaju za političare njihovog ranga pomalo nezrelo.
Čini se da je prisustvo distance predsjednika i premijera iskoristio predsjednik Skupštine Andrija
Mandić, koji je pokazao da je ipak u ovom trenutku najiskusniji političar prisutan na vlasti, plasirajući u Skupštini ideju oko Anketnog odbora o zloglasnim „crnim trojkama“ i tako preuzeo medijsku popularnost političkog trojca sa vrha vlasti u „Gori Crnoj“.
Uzalud su bile poruke i Jakova i Mickeja, ili bolje reći savjetničkih štabova obojice o kontaktima i razgovorima koje su obojica vodili sa novom administracijom u Briselu. I jedan i drugi su poručili da se onaj drugi mora uozbiljiti i prihvatiti da se sa evropskog, pa čak je neko i pojačao to sa
evro-atlanskim, puta ne smije skretati. I iz jednog i iz drugog tabora izostale su briselske poruke o stanju izbornih procesa prije svega u glavnom gradu, ali i ništa manje važnoj Budvi iako se ona
zvanično tretira samo kao metropola turizma, mada je ona davno još od prisustva Marovića (Svetozarevo) preuzela i primat i ne popularne, ali očigledno prisutne i razgranate krimi- šverc
priče, a koja rekli bi ne zaostaje ništa za glavnim gradom.
No, da se vratim, za sada, neodržanom susretu dvojice bivših prvih saradnika i prijatelja.
Slobodno kažem bivših, jer za samo manje od godinu izostala je uzvratna rođendanska torta.
Sjetimo se one koju je čak javno Jakov donio svom prijatelju, ali evo barem javno danas je izostala povratna reakcija na, što bi djeca rekla, „sretan dan“ predsjednika države. Spajić je ako suditi po medijskim istupima odbio mogućnost da su zapadni partneri inicirali spomenuti mogući dijalog između njega i Milatovića, upućujući medijske predstavnike da to vide sa drugom stranom. „Možda je Milatović, pa pitajte njega“ prokomentarisao je premijer.
Na političkom nebu iznad „Gore Crne“ trenutno je previše platformi, reklo bi se skoro i da nema političkog subjekta, bez obzira na snagu i podršku u narodu, koji nema svoju platformu a time i viđenje izlaska iz političkog ćorsokaka. Kako protumačiti izjavu predsjednika na dokument „Barometr 26“ – „Prvo sama Vlada treba sa sobom da ga potpiše“ i dodao „izvršna vlast najodgovornija je za negativne trendove“ (aludirajući tu na odnose sa Hrvatskom). Naš narod, a mudrost i višedecenisko iskustvo je upravo tu u narodu, rekao bi „gdje je puno babica, kilavo je dijete“! Ovdje se nećemo upitati da li je neko bio pozvan ili prisutan glavnom svjetskom događaju u Parizu, otvaranju obnovljenene katedrale Notr Dam, gdje se našao ipak, priznaćemo, politički svjetski krem.
Ostavimo, ipak, svjetski vrh i dešavanja u Parizu i obnovljenoj katedrali, i vratimo se našim političkim igrama i dilemi koju nosi glavni nam grad, a to je pitanje platformi i činjenice da je ministar Mujović, inače nosilac liste PES-a i Demokrata na razgovor pozvao samo dio koalicije Pokreta za Podgoricu, odbornički brojniji, odnosno pokret iza kojeg stoji Jakov Milatović,pokazujući kakav je njihov stav prema trenutnom lideru, možda samoproglašenom, skupštinske
opozicije Dritanu Abazoviću i svom protivkandidatu za gradonačelnika mladom Luki Rakčeviću.
Iako do krajnjeg donošenja odluke, a to je 28. decembar, ima još pa ne baš tako previše vremena, čini nam se bez obzira što svi tvrde da će se ipak postići dogovor, da je i dalje sivo političko nebo iznad nam „Gore Crne“, a da su naši politički „Bambiji“ daleko od političkog sazrijevanja.
