Piše, Perica Đaković
Da je „Gori Crnoj“ još 31. avgusta bila potrebna takozvana „sablja“ sa kojom bi raskrstili sa kriminalom,
Ć ubistvima, švercom i drogom mnogi su se još tada složili. Neki, poput Nebojše Medojevića su bili glasnogovornici te ideje, ali su nažalost ostali usamljeni, pa su se ispod „radara“ provukli mnogi koji su
zaslužili da promjene adresu stanovanja. Narod je bio „za“, pa i dobar dio politčara, ali nam ambasade i okruženje nisu dali zeleno svjetlo za jednu takvu akciju, iako su, a pokazuju to Skay aplikacije, oni bolje
znali od nas šta se sve kod nas dešava. Vjerovatno su iz zemаlja Kvinte ipak htjeli da se oduže nekim„zaslužnim“ građanima koji su neke njihove ideje i projekte sproveli u djelo.
Ako me pitate zašto nisam reagovao, što bi narod rekao na prvu već sa malim zakašnjenjem, iskreno ću vam odgovoriti. Prvo, ona narodna kaže da je jutro pametnije od večeri. Drugo, htio sam da vidim reakcije ne samo političara već i medija, ali najviše da vidim reakciju naroda koji je već onog avgusta i pomalo daleke 2020. godine tražio pravdu. Nažalost, po ocjenama mnogih očekivana pravda je izostala, a što se vidi i po buđenju DPS-a, ne samo u izbornim ciklusima, već i njihovom infiltracijom u redove
drugih, posebno novih političkih subjekata.
Možda će se mediji na ovaj predlog prvog čovjeka Skupštine probuditi, ili što bi rekli možda će imati nešto kasnije paljenje, ali sudeći po skupštinskoj reakciji neki subjekti su pomalo reagovali uspaničeno i
pokazali kome smeta predlaganje anketnog odbora o „crnim trojkama“ i kriminalu.
Svi kojima je istina i pravda nešto u šta se politički kunu, trebalo bi ovakav predlog objeručke da prihvate, jer bi to trebalo da
nam otkrije ono što nažalost naše, ili ko zna čije, pravosuđe nije otkrilo. Ko stoji iza organizovanih ubistava počev od Duška Jovanovića do Pavla Bulatovića, inspektora Slavoljuba Šćekića i drugih, ali i ko
stoji iza organizovanog kriminala, šverca cigara i droge. Dakle, svim poštenim građanima kojima je Crna Gora pri srcu, a ne samo kada se intonira himna, takav predlog je dobro došao, bez obzira ko će biti na njegovom čelu, da li dolazi iz opozicije ili pozicije, bitno je valjda da se radi o poštenoj i iskrenoj osobi spremnoj prije svega da se suoči sa radom i traganjem za istinom.
Predlog koji je već dobio nadimak „Andrijin“ trebalo bi doživjeti i kao pitanje da li je Crna Gora spremna da skine crne naočare sa kojima živi već skoro 30 godina i da institucije napokon vide ono što svi građani, i ne samo oni, vide. Da li treba podsjećati na dvije izjave nekadašnjeg ambasadora SAD Vilijama Mongomerija, date uglednom hrvatskom mediju, da su oni, SAD, svjesno gledali kroz prste političkom vrhu tadašnje Crne Gore na šverc cigareta i ko zna čega još. Dakle, i tada je svima bilo jasno, a prije svega
našim pokroviteljima šta se u ovoj maloj zemlji dešava. Zar smo zaboravili na one glisere, kamione, avione, da li se još neko sjeća „afere SČ“, onih silovanih djevojaka koje su hitno transportovane preko
granica, onih ubistava glavnih urednika pa i visokih policijskih i državnih funkcionera?
Narod je Litijama pokazao šta želi, političkim izborom to potvrdio, a svijet tada rekao da se volja naroda mora ispoštovati. Nažalost, ta riječ nije dugo trajala, već su na čelo države dovedeni oni koji su spremni da poslušaju i postupe na mig sa strane, kao i neki novi ljudi, eksperti, koji nisu praktično ni učestvovali u
pomenutim litijama i izborima i koje nisu poznavali ni njihove najbliže komšije.
Ako se neko bojao crnogorske „sablje“ poslije tog 30. avgusta, mislim da se sada ne bi niko trebalo pribojavati tog anketnog odbora, koji bi mogao da nam napokon razvedri iznad „Gore Crne“.
