Još jedna pobjeda Aleksandra Vučića, Kako je lipsala obojena revolucija u Srbiji

Piše: Duško Sekulić

Ne pada snijeg da pokrije brijeg već da svaka zverka pokaže svoj trag-kaže stara srpska poslovica.

Kao što se zna na srpskoj političkoj sceni, odavno, nema opozicije. To ne zna samo Srbija i njene institucije već i specijalne strane službe (CIA, M6, BND, SOA…) tako da je inspirator, organizator i finansijer polugodišnjeg divljanja po zemlji „raspisao“ oglas za popuni praznih mjesta na dijelu srpske (političke) opozicije.

Po nezvaničnim izvorima obojena revolucija je dugo pripremana u centrima obavještajnih službi SAD, Velike Britanije i Njemačke i njihovim ispostavama u Zagrebu, Sarajevu, Prištini i Tirani. Srpska opozicija nije politički oponent vlasti. Nije opozicija režimu. Ona ima namjeru da razdrobi samu državu. Njen cilj nije jaka država, sređene institucije, borba protiv korupcije, kriminala i nepotizma. Cilj opozicije i blokadera jeste-blokiranje Srbije, uništenje države, moralno posrnuće poslije kojeg više nema spasa.

Filigrantski precizno Predsjednik Vučić je razotkrio i razbio zle namjere nosioca obojene revolucije.

Blokada Srbije, za ovo pola godine ima velike posledice. U novcu je to teško iskazati, pa nije preporučljivo ni u ciframa koje nijesu pouzdane ali su, svakako, ogromne. Kao i u političkim implikacijama. Politička nestabilnost se najprije manifestuje na priliv stranih investicija.

Očito je da se politički tektonski potresi smiruju i da snage vlasti i za očuvanje države, na čelu sa presjednikom Vučićem, već kontrolišu sve vitalne društvene sisteme.

Međutim, ono što se baš i ne vidi običnim okom jeste način izvođenja obojene revolucije. Predmet proučavanja mnogih bezbijednosnih agencija pokazuje da je ovaj uvezeni držani puč brižljivo i temeljno pripreman godinama, da su, prije svega vrbovani profesori na visokim školama i fakultetima, rektor beogradskog univerziteta, mnogi dekani, da su godinama dobijali novac stranih službi kako bi subverzivno djelovali na političke prilike u Srbiji.

Vrbovani profesori su, ideologiju izdaje nacionalnih interesa prenosili na studente, tako da je jedan dio pošao putem izdaje.

Predsjednik Vučić nije reagovao kao njegove kolege u Francuskoj, Njemačkoj ili Turskoj da na demonstrante odgovori žestokom i nemilosrdnom silom, već je uvijek pomirljivim tonom pozivao mlade ljude na dogovor i kompromis.

Takođe, Vučićev način komunikacije sa blokaderima je zbunio same nalogodavce. Nije bilo suzavca, pendreka, prebijanja, biber sprejeva, suzavca, već samo i isključivo poziv na razgovor.

Koliko je Vučić pozivao na dijalog toliko je vrijeme odmicalo tako da je počelo i ozbiljno raslojavanje među blokaderima. Jedni su istakli političke zahtjeve i odmah se deklarisali kao opozicioni tabor zajedno sa parlamentarnom opozicijom, drugi su apsolutno protiv bilo kakvog posla sa sadašnjom parlamentarnom opozicijom, treći su se zaustavili u svojim subverzivnim namjerama prosto shvativši da su izmanipulisani na navedeni „na tanak led“!

Vlast u Srbiji, sada, ima potupuno jasan put pred sobom.

Preko 520 tužilaca i sudija je potpisalo dokument u kome ističu da neće da brane državu! Iako su pred društvom i državom postavljeni upravo na mjesta prve linije odbrane. Činjenica je da je većina postavljena još za vrijeme „žute revolucije“ a taj kadar karakteriše nestručnost, nepotizam i politički angažman što je nedopustivo kako u tužilaštvu tako i u sudstvu.

Identifikovani su visoki funkcioneri MUP-a čija djeca skapavaju na blokaderskim pozicijama.

Stvorena je, potpuno jasna, medijska slika Srbije. Na jednoj strani su patriotski mediji dok na drugoj imamo one koji otvoreno rade kako bi porušili čitavu državu (N1..)i na trećoj kao oni koji su „neutralni“. Poput RTS-a koji se u ovim burnim političkim previranjima „drže“ po strani i čekaju neka druga vremena ali najprije pad sadašnje vlasti.

Vojska i policija se drže stojički iako je bio bezbroj pokušaja da se prodre, duboko, u strukture državne bezbijednosti.

Identifikovani su i oni koji bi morali znati za ovo što se spremalo toliko dugo vremena…

Državne institucije imaju sve na jasnoj ravni.

Naime, na redu je postepano ali ne sporo, ozdravljenje državnih institucija. Preispitaće se mnogi biznismeni sa monopolskimk položajima a koji su, i pored toga krenuli na rušenje države. Za vrijeme „žutih“ mnogi su se preko noći obogatili ali su svoj ekstra profit usmjeravali na podspješavanje destruktivnih procesa u državi.

Ono što jeste jako važno da se nastavi izuzetan privredni rast Srbije.

Još odzvanjaju riječi predsjednika Vučića na velikom narodnom mitingu u Nišu:

– -„ Nema više vaših zahtjeva i ne zanimaju me vaši zahtjevi, gotova je priča. Sada slušam narod, narod koji hoće budućnost, koji hoće da radi koji neće da mu nerad i ne znanje vode državu“.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne pišu nisu nužno stavovi redakcije portala 083)