INSTITUCIONALNIM KRIMINALNIM SMRADOM SE ČUVALA DRŽAVA

PIŠE :VLADIMIR VUKOVIĆ

One izborne noći 30. avgusta 2020. sam javno rekao da pobjedu na izborima treba proslaviti dostojanstveno, a da mnogo razloga za radost nemamo. Tada sam rekao da ću lično tek biti srećan kada budem vidio da se predsjednik, premijer, SDT, VDT i još neki, ulicama Podgorice budu vozali u oklopnim vozilima, jer će to značiti da je krenuo obračun sa mafijom, onaj pravi i istinski.

Crna Gora je suočena sama sa sobom, konačno. Zasmrdio je sav gnoj koji se izlio iz državnog čira koji je pukao. I poguši državotvorne perjanice post referendumske Crne Gore, tačnije Montenegra. Obične ljude je štipalo za pluća ovo decenijama unazad, navikli smo, nego je muka sad na ove što su smrad neutralisali skupocjenim parfermima, kupkama i uljima za masažu kojima su se tretirali.

Dok ovo pišem, priznajem, smješkam se vrlo zadovoljno, drago mi je iskreno najviše zbog onih koji su mi godinama unazad znali da sugerišu – ćuti, ne talasaj, imaš porodicu, gledaj svoj interes, pušti jadan brate. Smješkao sam se i njima u lice dok su me savjetovali, jer sam znao da će doći ovo vrijeme.

I neka je zasmrdjelo, zadah se širi kao sa kakve crkotine a vi se vidite da li vam je država živa posle svega. Pokažite mi jednu instituciju u Crnoj Gori da je živa posle svega i prije nego se osmjelite da uprete prstom i da je pokažete, porazmislite dobro.Eno vam je policija stala u dvije ćelije zatvora u Spužu, sa dva krupna kriminalca i bivša direktora Uprave policije. A istina, bilo je i poštenih policajaca, obično su ih ubijali a ako ih nisu kosili mecima, onda su ih ubijali u pojam i zabranjivali napredak u službi. I ti pošteni su manjina uvijek bili od kada je Milo Đukanović stavio sve pod svoje lupeške ruke i pod svoju kontrolu.

Svaki put, a svjedoka je dosta u crnogorskoj policiji, od inspektora, preko običnih službenika, koji bi me dočekivali na ulaznim vratima CB Podgorica, kada bi me priveli ili pozivali da dajem izjave, da sam se ponašao kao da dolazim u ispostavu nekog kriminalnog klana. Žalio sam svakog časnog pripadnika policije koji bi obarao pogled na moje opaske i komentare na temu sistemskog kriminala čiji su saučesnici. Vjerovao sam da se tada štitim najbolje, pa neka ide glava samo da ja pred sistemom ne spuštam glavu, kriminalnim sistemom.

I nisam privođen jer sam kriminalac, diler droge, švercer cigareta, ubica, niti sam bio lopov. Naloge je za moja privođenja izdavala ekipa koja je sve to radila. Nego da ne bi ispalo da sam ličan u tekstu zaustaviću se ovdje i neću opisivati onaj upad specijalaca u moj porodični stan, među familiju, ikone i knjige u 4 sata ujutru.

I tada su pošteni policajci takođe spuštali poglede a bitange posle pokušavale da mi objasne tu situaciju i opravdaju se tako što bi me zaustavile na ulici ne bi li započeli razgovor, bezuspješno naravno. Znam koliko je mnogo sličnih slučajeva i znam da svi ti ljudi nisu u prilici da pišu ovako a mene je zapalo, pa po navici ne ćutim.

A dužim Veselina Veljovića, makar jednog pogleda koji će spustiti, nego je vezan sad i rekoše u ranama oko zglobova od popritegnutih sredstava prinude, pa nije u redu da sad ulazim dalje u lični problem koji imamo.A zaista je smrtno ranjena svaka institucija u Crnoj Gori. Skaj prepiske zasmrdjele pa se ove nevjeste što su vedrile i oblačile po sudovima sada upinju da dokažu da nisu sve ono što jesu. A najviše su poltronuše bez časti, snishodljive dokazuše nekrunisanoj kraljici Vesni Medenici.

Sjećam se samo prošle godine kako skoči svaka šuša da osudi i šikanira poštenoga i namučenoga Tihomira Burzanovića zbog izjave koju je dao na temu Veke Nevolje, pa se pitam da li bi i sada posle svega u međuvremenu kao onda hajku pravili na brata Tiha. I ne osjećam sramotu, niti kao transfer tuđe bruke, za sve ovo što je postalo očigledno, ne dotiče me i Bogu sam zahvalan što se nikada nisam na bilo koji način poistovjećivao sa montenegrinskim smradom koji je zločinima vaspostavljan u Crnoj Gori koju volim.

Kusajte sad i kukajte svi ste saučesnici, čak i vi sa početka teksta sa sugestijama – ćuti, ne talasaj, imaš porodicu, gledaj svoj interes, pušti jadan brate. I tvrdim da je Vesna Medenica, ovakva nikakva, ljudska i moralna gromada svakom ljudskom minimumu koji joj se uvlačio između zadnjice i sedla onog dorata na Bjelasici što sam ga već negdje pominjao.One izborne noći 30. avgusta 2020. sam javno rekao da pobjedu na izborima treba proslaviti dostojanstveno, a da mnogo razloga za radost nemamo. Tada sam rekao da ću lično tek biti srećan kada budem vidio da se predsjednik, premijer, SDT, VDT i još neki, ulicama Podgorice budu vozali u oklopnim vozilima, jer će to značiti da je krenuo obračun sa mafijom, onaj pravi i istinski.

Za sada je samo Specijalni državni tužilac Novović sjeo u Milovog ili Dućinog Majbaha, blindiranog doduše, zbog mjera predostrožnosti. Kada Novović bude u borbenom oklopnjaku, Milo Đukanović će biti u Spužu, sa Dućom a do tada nemoj da se lažemo i prestanite da kukate kao sinje kukavice i da se zgražavate na sve ovo što niste ni smjeli da priznate da smrducka a bazd je odavno.

I na kraju, moram i ovo napisati inače ću pući od muke da ne stavim ovdje. Kontaminiran je smradom i počinje da zaudara svaki onaj koji je od konstituisanja 44. Vlade proveo više u razgovorima, pregovorima, popuštanjima i klasičnoj zajebanciji javnosti u vezi Popisa, sa političkim krilom Kavačkog klana. Jer, poštenije vam je da se sastajete sa Radojem Zvicerom u nekoj jazbini, nego što Danijela Živkovića svako malo uvodite u zgradu Vlade Crne Gore i slikate se njim uz osmjehe pred licem napaćene javnosti. Neka smrdi!

(Stavovi i mišljenja autora teksta u rubrici kolumne, nisu obavezno i stavovi i mišljenja portala083)