Piše, Perica Đaković
Nadu da bi se sivi politički oblaci iznad „Gore Crne“ mogli početi razgrtati najavom da bi za sto mogli da ipak sjednu predsjednik i premijer države, razbili su građanima sami pomenuti akteri svojim ponašanjem, i sada se čini da smo ne bliže mogućem dogovoru nego miljama udaljeniji. Barem takva slika je trenutno prisutna među građanima Crne Gore nakon neodržane sjednice Vrhovnog savjeta za odbranu a poslije koje se nastavlja sa odapinjnjem ratnih strijelica u vidu optužbi sa jedne i sa druge strane.
Građane koji su im dali svoj glas da bi zasjeli u fotelje predsjednika i premijera njihove „dječije“ igre najmanje interesuju, oni traže da se pomenuti dvojac počne ponašati shodno funkcijama na koje su zasjeli, opravdanja i međusobne optužbe,i lični animoziteti ih ne interesuju. Svi su se nadali kada je Jakov pred put za Brisel najavio poziv Spajiću za sastanak da je to plod razmišljanja spoljnog faktora, faktora koji ih je i uveo u političke vode kao ministre ekperte.
Ali „avaj“, nada je bila uzaludna i kratkog daha upućen poziv ostao je izgleda samo na riječima, zvanični poziv barem niko nije vidio, kao što je to bilo u slučaju poziva za sjednicu Savjeta za bezbjednost. Odgovornim ljudima bi trebalo da bude jasno da država nije Šavnik (uz dužno poštovanje stanovnicima ove varošice), da je to nešto mnogo ozbiljnije pa ako ni po čemu drugom ono barem prema 500-600 hiljada ljudi koji u njoj žive. Ozbiljni građani ove države nadu su imali u spoljni faktor, ili ako ne u njih ono prema predsjedniku Skupštine, inače najiskusnijem političaru među vodećom trojkom. On se,za razliku od Spajića odazvao pozivu na sjednicu Savjeta, čiji je član, ali da podsjetimo i sam je nekoliko puta izjavio da će pokušati da koordinira između dvojice mlađanih kolega da dođe do razgovora.
I kada smo već spomenuli gospodina Mandića, znamo da nije baš miljenik ljudi iz EU, to jest, Brisela pa i svijeta(sjetimo se Eskobara), zamjeraju mu njegovu bliskost sa predsjednikom Srbije. Novopostavljena predsjednica Evropskog parlamenta Roberta Metsola u posljednjem trenutku, praktično pred sam let Mandića ka Briselu, za sada uz obrazloženje zbog hitnih njenih privatnih razloga, otkazala je ranije dogovoreni sastanak sa predsjednikom Skupštine Crne Gore.
Da li ti razlozi imaju veze sa hrvatskim non-pejperom, ili kako neki tvrde zbog negodovanja dijela evropskih parlamentaraca da Mandić navodno nije EU partner (iako su njeni prethodnici javno tvrdili da je on najzaslužniji što je crnogorski parlament ispunio uslove za dobijanje IBAR-a), ili što ga je zvanična Hrvatska, kao članica EU, proglasila personom non grata. Šta je tačno po srijedi (a eto desilo se to baš u srijedu) nadam se da ćemo saznati vrlo brzo, jer nije u pitanju gospodin Mandić, već je u pitanju crnogorski parljih evropspkih lobija, nakon što je Andrija u parlamentu najavio formiranje anketnog odbora za ispitivanje „crnih trojki“ i nerasvijetljenih ubistava predstavnika medija, policije pa i politike, a koja može da dovede i do nekih „nezgodnih“ imena.
Nekako u svom ovom našem političkom sivilu, gdje nikako da vidimo i izlaz iz političke krize u Podgorici i Budvi, a da Šavnik ne spominjemo, možda i ne vidimo dvije stvari. Prvo igru sa non-pejperima. Na nedavni hrvatski stigao je njemačko-slovenački, koji je boraveći u Crnoj Gori otkrila Tanja Fajon, a on kaže da nema blokade susjednih država u predpristupnom procesu EU. Drugo, nikako da vidimo kuda se to priprema svijet da krene nakon zvanične inauguracije novog predsjednika SAD, a koji je na neki način preko mađarskog premijera Orbana najavio rušenje lažnog liberalnog svijeta, čiji smo bili jedan od protagonista i mi, ne samo po liberalnoj ekonomiji, već i po našem političkom potčinjavanju stavovima moćnijih.
Mišljenja i stavovi izneseni u rubrici kolumne nisu nužno stavovi Portala 083
