Piše: Bećir Vuković
Krenula je dukljanska hajka na buduću ministarku kulture i medija Tamaru Vujović. Sličnih hajki bilo je od kad postoji dukljanizam i njihove varijante ideologija, komunizama i boljševizama, šovinizama, progona, diskriminacija, crnih listi, i redom do potonjeg daha i izdaha koji su sad prenijeli na jednosmjernu ulicu.
Ali, zašto isti dukljanski intelektualci, pisci, slikari, istoričari, kolumnisti i potonji komunisti, nikad, ni pod razno, nisu protestovali, niti zuba obijeljeli, protiv Milovih ministara kulture, protiv supruga i supružnika, protiv lopova koji opustošili muzeje i po privatnim kolekcijama razvukli remek djela i bescen blaga, i zlatne pljate i srebrne pirune, skidali drago kamenje sa ogrlice Božje majke, i krali stare svitke i spise i prepise, i potapali arhive i brisli tragove postojanja, e, tada su bili zauzeti molerajem, malanjem i stvaranjem, kreiranjem, tada su pisali, komponovali, slikali, i naravno, glasali Mila Đukanovića, dobijali nagrade i apanaže, držali tezge kulture, bili, što rekao narod: na Milovim jaslima.Da je Milo Đukanović i konja postavio za ministra kulture, niko ne bi zuba obijelio. Niti jedne prokamenio. I konju bi aplaudirali. A sad se razlećeli po trgovima sa transparentima protiv buduće minastarke kulture Tamare Vujović.Dukljanima nije valjala ministarka Vesna Bratić, koja je doktorirala na – toku svijesti – ili struji svijesti u djelu Vilijama Foknera, a valjao im je Aleksandar Bogdanović, koji ima veze sa kulturom taman koliko i Marica Ristova sa kontrabasom.U mnogo uticajnijim kulturama i državama, ministarke kulture mogu biti i žene jedriličarke (iz neke Skandinavske zemlje), u Francuskoj ministarka kulture je politikološkinja, u Velikoj Britaniji pravnica, i redom. Sjetih se: Finska za ministarku kulture ima olimpijsku jedriličarku.Jednom prilikom u Visbadenu, glavnom gradu države Hesen, u Udruženju njemačkih pisaca čekali smo ministra kulture. Stigao je momak na biciklu. Plavušan, ekonomista, odn. menadžer kulture. Nikome nije palo na pamet da ulazi u raspravu sa ministrom o jezičkim finesama u Handkeovom djelu (a Handke tih dana bijaše dobio Nobela), ali, ministar tačno zna koliko je posjetilaca prošlo kroz Geteovu kuću u Frankfurtu, sve zna o ruskoj crkvi u obližnjem parku, sve zna o tabli na hotelu gdje je konačio Dostojevski, o gvozdenom mostu na sastavcima Rajne i Majne. Dakle, to bijaše menadžer kulture.Šta hoće crnogorski intelektualci koji, što govorio Momir Vojvodić, Novisad pišu sastavljeno, a Beo grad rastavljeno. A Banja Luku i tako i tako.Novoj 44. vladi treba menadžer kulture. Koliko se zna, a zna se, Tamara Vujović bila je odlična na sličnim organizacionim poslovima. To je i preporučilo. I, to je dovoljno.
NARAVOUČENIJE
Eto, na Sajmu knjiga u Beogradu, na štandu Republike Srpske, vidio sam, i objavljeno je negdje, zasio i prekrstio noge Đaga, bivši ministar kulture u vladi Mila Đukanovića. Shvatio i Đaga šta je režija, a šta je stvarnost…
