PIŠE Vladimir Vuković, urednik/Aloonline.me
Konačno smo dočekali dan kada potpredsjednik jedne vlade drži lekcije o ustrojstvu Crkve ljudima koji o Crkvi – zamislite bezobrazluka – nešto znaju. Filip Ivanović, čovjek poznat po neumornoj potrazi za evropskim utiskom, odlučio je da evropskim parlamentarcima objasni kako Srpska pravoslavna crkva (SPC) u stvari uopšte nije jedna cjelina, već zbirka nezavisnih eparhija – što bi se reklo, „kanonski švedski sto“.
Tako je gospodin Ivanović, sa visine svoje crkveno-diplomatske genijalnosti, objasnio da Patrijarh Porfirije nema ama baš nikakve veze sa SPC u Crnoj Gori. Ne, ne, ne. U Crnoj Gori je, po Ivanoviću, nadležan mitropolit Joanikije – i to ne kao dio jedne saborne crkve, nego kao neka vrsta nezavisnog duhovnog samoupravljača. Ako vas to podsjeća na ideju „nacionalne crkve“, onda ste, avaj, samo žrtva svojih umišljaja – jer zvanična istina dolazi pravo iz kabineta potpredsjednika.
Što se tiče Patrijarha, ako ste slučajno pomislili da je on duhovni poglavar svih arhijereja SPC, i da je mitropolit Joanikije član Sabora kojim Porfirije predsjedava – greška. To je zastarjela škola. Dobrodošli u Ivanovićevu epohu nove eklisiologije, gdje se kanoni tumače po dnevnoj političkoj potrebi, a jedinstvo Crkve se tretira kao anahrona fantazija.
I sve to samo da bi se, ne daj Bože, spriječilo da neko u Briselu pomisli da Patrijarh Srpske pravoslavne crkve ima bilo kakve veze sa vjernicima u Crnoj Gori. Jer, ako ga povežemo sa Crnom Gorom – šta onda? Upaliće se lampica „srpskog sveta“? Ili će možda neko u Evropskom parlamentu shvatiti da crkvena hijerarhija nije sazdana po mjeri NVO šablona?
Na kraju, zaista moramo biti zahvalni gospodinu Ivanoviću. Ne samo što je unesrećio kanonsko ustrojstvo, nego je i izazvao iskren osmjeh kod svih koji još uvijek vjeruju da državni funkcioneri treba bar površno da poznaju institucije o kojima govore.
Jer ako je vjerski diskurs u Crnoj Gori prepušten ljudima koji u njemu vide samo PR izazov za Brisel – onda je, dragi čitaoče, jedini pravi patrijarh ovdje – politički marketing.
A Filip Ivanović? On nije ništa drugo do glasnogovornik neuke ambicije, čovjek koji bi, da je živio u neko doba Crkvene istorije, najvjerovatnije pokušao da objasni Svetom Savi da mu eparhije nijesu povezane. Srećom, nije. A nesrećom – živimo mi s njim.
I zato, dok god Ivanović i njemu slični pokušavaju da prekrajaju crkveni poredak po mjeri dnevne politike, naš odgovor treba biti jasan i glasan: Crkva nije vaša igračka, a Patrijarh nije predmet vašeg neznanja. Pokazali ste da ne znate – a sada, barem, imajte dostojanstva da zaćutite. I to u produženom trajanju.
Hristos Vaskrse!
Шта све мајке роде….