Piše Fidelity Consulting
Jezdimir Vasiljević, poznatiji kao Gazda Jezda, jedno je od najkontroverznijih imena tranzicione nesreće koja je zadesila naše društvo.
Piramidalna štednja, kroz koju je Gazda Jezda ukrao nekoliko milijardi maraka građanima, pokazala se kao plodni mehanizam koji simbolizuje iluzije koje lako prihvata prosječni građanin.
Gazda Jezda je bio „čarobnjak“ privatizacije, „mag“ koji je obećavao kule i gradove dok je ispijao kafu sa naivnim štedišama, a čak je na predsjedničkim izborima u Srbiji dobio oko 60.000 glasova.
Program Evropa sad 2 (kumulativno ispunjenje povećanja plata svim zaposlenim za 25%, prosječna penzija 600 eura, puna zaposlenost, radno vrijeme od 7 sati) koristi sličnu čarobnu formulu Gazda Jezde, ali na makro nivou.
Evropa sad 2 je poput Gazda Jezde u velikom pakovanju – obećava brda i doline, dok pod tepih gura ekonomske zakone i realnost tržišta.
Vasiljević je znao kako da iskoristi plitku nadu i generisani očaj naroda, baš kao i populisti. Njegove štedionice su obećavale brzu zaradu i sigurnu budućnost, dok populisti obećavaju brz ekonomski procvat bez reformi.
U oba slučaja, realnost je bila gorka: nakon slatkih obećanja usledila je gorka istina – bankroti, inflacija i osiromašenje građana.
Gazda Jezda i populisti su u suštini umjetnici iluzije, mađioničari koji izvode trikove pred očima gladne publike koja ne razumije ekonomske zakonitosti, a zatim nestaju u dimu neostvarenih snova.
Jezdimir Vasiljević i program Evropa sad 2 su ogledalo jedno drugom: u oba slučaja imamo snažan performans, mega iluziju koja prati najveće moguće razočaranje.
Dok je prvi manipulisao štednim ulozima sa enormnim kamatama, drugi manipuliše nerealnim ekonomskim očekivanjima cijelog društva.
U oba slučaja, nakon meteorskog uspona, još brži krah je bio neminovan.
