Piše Džemal Galičić
Za Crnogorce islamske vjeroipovijesti… Vi koji se plašite da vas Srbi (četnici) ne pokolju. Mi Galičići smo 110 godina u Podgoričkom naselju Zabjelo, 400 godina smo u Podgorici. Mi se nismo dovukli u Podgoricu,naša loza je iz Podgorice. Galičići su došli s Rijeke Crnojevića prije 400 godina u PG .
Nikada nijesmo imali problema sa komšijama na vjerskoj osnovi nit bilo kojoj. Meni ,mojem tati, stricu,tetakma,braći,Zabjelo je u srcu ma gdje god da smo. Pokojni tata moj je bio najbolji drug sa Savom Đurišićem i koliki su bili drugovi istetovirao je Savovo ime na ruci i sa tom tetovažom otišao u grob sa 50 godina… Đurišići su se uvjek deklarisali kao Srbi, neki kao četnici i ja nemam ništa protiv toga , ali mi smo bili kao jedna porodica. Sa komšijama iz Buda Tomović ulice sa Buškovićima, sa Mitra pokojnog porodicom imamo 4 kumstva. Bušković Ljubiša, otac od Milan Bušković Ivana Bušković Balević i njihovog brata Ivana je vjenčao mog tatu Taša i majku Jadranku…
Kad je komšijama Božić ili slava, moja porodica je uvjek bila prva pozvana,za Bajram, prvi su nam dolazili Buškovići i Đurišići, a bili smo u čitavo naselje pozvani na veselja ,a i moji su zvali njih prve. Pokojni Dajo Đurišić je imao autobus,i nedeljom ništa nije morao da kaže ,svi moji a i čitava ulica je znala kada se kreće i pokupe se na Đurišića imanje ( ovo sto im je država otela) i sve ih deda Dajo laka mu zemlja vozi na more…Isto tako kad su se generacje promijenile, mi smo bili kao jedno.
Mogao bih da pišem 3 dana i noći. Ne znate vi ništa! Vi koji se od juče osjećate ugroženi i koji želite da promijenite državu da vas ne ubiju, slobodno mi se javite i lično ću vam pomoći da odete u Tursku.
(Izvor Fejsbuk)