Odlazak Nikole Janovića iz najjače opozicione partije, DPS-a, nije iznenadio nikoga ko se ozbiljno bavi politikom. Ovo se realno moglo očekivati još prije skoro dvije godine. Da se to tada desilo, bio bi to tektonski poremećaj u redovima Mila Đukanovića, koji je u tom periodu bio poljuljan navodnim podmlađivanjem, ali i političkim zaokretom.
Dobro se sjećam tog perioda i nekoliko naših zakazanih TV intervjua do kojih nikada nije došlo – on ih je otkazivao u posljednjem trenutku. Svaki put je razlog bio unutarpartijski pritisak kroz koji je prolazio. Uzalud su bila moja ubjeđivanja da je on idealan kandidat za novog lidera, jer je praktično bio rijedak slučaj čovjeka koji u DPS nije došao da uzme nešto za sebe. On je u DPS unio ime i prezime sportske veličine, kapitena besprekorne karijere.
To je čovjek koji nije došao da se finansijski „grebe“ o partiju, jer je kroz sportsku karijeru stekao ime, nekretnine, solidnu finansijsku sigurnost i zarađenu nacionalnu penziju. Dakle, on je dao DPS-u, nije došao – kao najveći dio partijskih vojnika – da od njega uzme. Kao takav, bio je idealan da vodi partiju i povede je u realan zaokret od naslijeđene prošlosti. Interesantno je da je imao i međunarodnu podršku.
Ko ga je tada kočio unutar partije? Ko mu nije dozvolio da se na kongresu pojavi kao protivkandidat i da se – sportski, kako je navikao – bori? Njegov sportski ego bio je očigledno povrijeđen i, poznajući ga, znam da to nije mogao dugo da izdrži.
Njegov odlazak ne treba vezivati sa odlaskom Drita Lole, jer je on odlučio da ostane u parlamentu i da se tu pokuša boriti. Realno, Janovićev odlazak neće poremetiti partijsku stabilnost, ali će ostati pitanje: da li je ovo početak krunjenja?
Od trenutka kada je odlučio da napusti DPS, u koji je ušao sa jasnom političkom idejom, kod mene se rodila sumnja – da li je dobio neki spoljašnji signal, informaciju o akcijama ili predstojećim promjenama?
U svakom slučaju, činjenica je da nije otišao bilo ko, već čovjek čiste karijere, spreman na promjene, vrhunski sportista naviknut da izgine na terenu, pa zar nije najbolji primjer njegova sprmnost da se jedini suprotstavi uvođenju titule počasnog predsjednika DPS-a.
„Generalno mi pojam počasnih predsjednika, ne samo u našoj, već u bilo kojoj partiji nije naročito blizak“, saopštio je poslanik i član Predsjedništva Demokratske partije socijalista Nikola Janović.
Janović je na pitanje šta on, kao neko ko je zagovornik nastavka reformi, misli o intenciji pojedinih partijskih kolega da predlože Mila Đukanovića za počasnog predsjednika partije na predstojećem Kongresu, istakao da smatra da Đukanović nema ambiciju da upravlja partijom iz sjenke.
„Barem ja nijesam nikada doživio da sam u ovih osam godina bavljenja politikom imao bilo kakvu intervenciju sa njegove strane na odluke koje sam donosio, ni u Vladi ni u DPS-u“, rekao je Janović.
„Shvatio sam potrebu ljudi koji su pisali statut partije da je to jedna vrsta priznanja i zahvalnosti i da je to želja kojom su se vodili. To je svakako lijep gest… To može da ima i neku drugu konotaciju koju onda ostavljate nečijoj mašti na volju i propagandi drugih partija da izvlače svoje zaključke i dodatno spinuju i nabacuju narativ u javnom prostoru, za kojim nema potrebe.“
Da li ga je takvo razmišljanje još više udaljilo od partijskog vrha?
Perica Đaković
Zaista je cudno, sta je radio decenijama jedan vrhunski sportista u organizovanoj kriminalnoj grupaciji? Cudno je da nije vidio da se krade, ubijaju neistomisljenici, da su najokoreliji kriminalci u policiji, sudstvu, advokaturi… Cudno je da nije vidio da najgori talog drustva zauzima poluge vlasti i urusava sve vrijednosti, narocito tradiciju i moral. Cudno je da nije uocio sirenje ustastva i nacizma i mrznja prema srpskom narodu. Cudno je, cudno je… Uljuljkan u krvavi sinjel DPSa podrzavso je sve ogavnosti, nepocinstva i fukarstva. Nas narod kaze,sa kim si takvi si,a i, posle j….a nema kajanja. Gospodin moze da se izvlaci i paradira postenjem i moralom,a sve dok „drpsi“ ne vrate pokradeno i ne odgovarajuu za vise od stotine ubistava, organizovanih hajki i optuzbi ljudi, za pljacke, prevare, nema vjerovanja.