Na današnji dan navršava se 788 godina od upokojenja najvećeg sina koga je srbska majka rodila i najvećeg svetitelja koga je srbski narod dao Hrišćanstvu.
Sveti Sava! Bogonisni, presveti i predivni čudotvorac. Sveti izdanak kraljevskog roda Nemanjinog!
Sveopšta slava vascelog srbskog naroda!
Omiljen među gospodom zato što je bio gospodskog roda!
Omiljen među monasima, jer je svojim primjerom 17 godina u Svetoj Gori pokazao kakav treba da bude pravoslavni monah, pa je i onda sastavio ustav za monahe, po kome se i danas živi u Hilandaru, slavnoj zadužbini njegovoj i njegovog oca.
Omiljen je sveštenicima i arhijerejima, jer im je on svima bio i ostao savršeni uzor učitelja kako treba služiti Bogu i narodu.
Omiljen je među siromasima i prosjacima, jer je i sam mnogo godina jeo gorki hljeb dragovoljne siromaštine ili pak prosjački gladovao, bosonog hodao po oštrom kamenu i trnju Svete Gore.
Omiljen među vojvodama, jer je bez kapi krvi na svoj svetiteljski način odnio pobjedu nad knezom Srezom i sačuvao od zla mladu srbsku kraljevinu. Omiljen i među zanatlijama, jer je bio vičan i hljeb mijesiti kao pekar, i šiti kao krojač, i zidati kao zidar i tesati i kuvati i asure plesti.
Omiljen među vladarima i među državnicima, jer ih je odvraćao od sitnog partizanstva i učio kako da urede pravedne vlasti i kako da upravljaju državom sa strahom od Božijega suda i sa ljubavlju prema narodu.
Omiljen među mudracima, jer je bio mudriji od svih, a i među najprostijima, jer je živeo prosto i ponašao se skromno i ponizno, sakrivajući svoju gorostasnu veličinu.
Zato je ostao najomiljeniji čovjek u srbskom narodu, zato ga srbski narod jednodušno voli i slavi.
Ali ova riječ o Svetom Savi ne bi bila potpuna, ako ne bih dodala, da je ovaj duhovni gorostas bio i jeste najomrznutiji čovjek u izvjesnim krugovima.
Svetog Savu su mrzeli od početka svi bezdušnici, nasilinici i jeretici.
Mrzeli su ga i mrze svi bezbožnici i svi otpadnici od Boga i Hrista Spasitelja. Mezeli su ga i mrze svi oni koji mrze srbski narod, srbsku pravoslavnu crkvu, srbsku kulturu, srbske slave i običaje, srbsku hrabrost, pravdu, dobrotu i poštenje. Mrzeli su ga živog, mrzeli i mrze mrtvog.
Najjasniji izraz te strašne mržnje prema Svetom Savi pokazao je poturčeni Srbin Sinan – paša, koji mu je preneo tijelo iz Mileševe u Beograd, i na Vračaru ih spalio.
Spalio je sebe, a ne Svetog Savu. Tako su i svi mrzitelji Svetog Save i gonitelji njegove duhovne djece sebe upropastili, a Svetog Savu proslavili.
Zato, uzdignimo srca i radujmo se što imamo takvu duhovnu krasotu, molitvenika i zastupnika pred Svevišnjim Bogom i u današnji dan, složno i jednodušno – Uskliknimo s ljubavlju Svetitelju Savi i držimo se svetosavskog puta jedinog iskonskog koji u život vodi.
