Piše: Bećir Vuković
Srbin Andrija Mandić izabran je za predsjednika Skupštine Crne Gore.
Demokratski front na čelu sa Andrijom Mandićem, srušio je diktatora Mila Đukanovića. A ključni datum kojim je počeo pad Đukanovića jeste 26/27 decembra 2019. godina, kad su poponoći u Skupštini Crne Gore uhašeni svi poslanici Demokratskog fronta, i sprovedeni u zatvor.
Nema toga ko može taj datum zaobići ili pomjeriti, sem, ako ćemo opet da pišemo lažnu istoriju.
DF nije dozvolio usvajanje sramnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti kojim bi se Srpska crkva u Crnoj Gori pretvorila u slastičare, menjačnice, kladionice, teretane. I, poslije fizičkog obračuna, obezbeđenje Skupštine – najprije je zatvorilo poslanike u Klub poslanika DF – a, a, zatim, čekajući uputstva od diktatora sa Majamija, svi uhapšeni i zatvoreni.
Andrija Mandić je i prvi Srbin poslije ’45. koji je izabran za predsjednika Skupštine Crne Gore. Srbi u Crnoj Gori osamdeset godina bili su žrtve komunističke ideologije i represije, žrtve krstolomaca od pasjih lugova, i jama bezdanica, do slovenačkih klanaca. Na kraju, žrtve i postkomunističkih kriminalaca i mafije na svakom koraku.
(Možda je i bilo Srba koji su poslije `45. bili predsjednici Skupštine Crne Gore, ali nisu smjeli reći da su Srbi.)
Andriji Mandiću razne službe prišivale su razne činove i gonili ga na razne načine. Od početka političkog djelovanja pod okriljem znanih i neznanih službi i njihovih sjenki u vlasti, do zadnje sjednice Skupštine, do izdisaja, nazivan je kako im moral nalaže, a najviše četnikom. Totalitarni sistemi uvijek su izmišljali unutrašnje neprijatelje.
Taj primitivizam komunizma u Crnoj Gori barjačio je do juče, dok nije doživio – mentalni lom – u Skupštini, izborom Andrije Mandića za predsjednika.
Andriji Mandiću izmišljan je državni udar i sprovođeni dugogodišnji sudski procesi, osuđivan, presuđivan i dosuđivan bez jednog dokaza. Bez obraza i obzira nasrtali su i na porodicu.
Nazivati nekoga četnikom u 21. vijeku, mogu samo kukavice – kukavice koje ne smiju reći da Srbin ne može biti predsjednik Skupštine.
Svijet je na pragu Trećeg svetskog rata, a u Crnoj Gori još se bave Drugim, i još se vraćaju iz Jajca.
Nigdje u svijetu pa ni u Crnoj Gori Srbin ne smije ostati po strani ni u jednoj borbi zla protiv dobra, ni u jednoj borbi mraka protiv svjetlosti, a naročito kad je u pitanju ukupno srpsko nasleđe i tradicija, srpski jezik, i Srpska pravoslavna crkva.
I preci Andrije Mandića istrajno su dodavali svoju žrtvu na taj oganj borbe, da bi na kraju baš njihov potomak – krstonosac – pobijedio – krstolomca.
Dug i težak put prešli su Srbi od početka komunističke diktature do naših dana, kad se pred očima raspada potonja komunističko – mafijaška pošast. U svijetu, isto tako i kod nas, još se replikuju virusi komunizma i nacizma.
Ne samo zemlje Balkana, nego i cijelu Evropu spržili su nacizam i komunizam. Posle komunizma brzo stasava korov šovinizma. I, na tim parcelama, konačno, i u maloj Crnoj Gori, opet se nešto obnavlja i uspostavlja. Opet se nešto sebi vraća. Poslije decenija i decenija progona, Srbin se vraća kući.
Božja je pravda da je Srbin, baš Andrića Mandić, poslije 100 godina predsjednik oslobođene Skupštine Crne Gore.
NJegova riječ – treba samo izdržati – obistinila se. A, koliko je samo njih udruženih nemilice bacalo drvlje i kamenje preko toga puta. Koliko ih je prekopavalo taj čisto srpski put. Mnogi, po zadatku – svagdašnji nesrećnici – do ovejanih izdajnika koje krijući sahranjuju.
Konačno, na izborima 30. avgusta 2020. počela je nova istorija Crne Gore. Ali, nažalost, i ona je počela poturanjem kukavičijeg jajeta. I sa tim se trebalo izboriti. I Andrija Mandić svojevoljno je otišao na poslednje mjesto na listi koju je – lažni – predvodio. Davno je rečeno: onaj koji je bio poslednji, sad je prvi. Sada, 30. oktobra 2023. prvi je Andrija Mandić.
Sa izborom Andrije Mandića za predsjednika Skupštine Crne Gore, Crna Gora se uspravila, i krenula novim putem koji joj garantuje opstanak. Korak po korak, ostvaruje se istorijska pobjeda od 30. avgusta 2020.
Prošla su vremena naricanja i epskog otpada, klikovanja i nošenja na ramenima svakoga i svačega, konačno, sve to treba poturiti pored puta, samo za tren odahnuti, i krenuti uzbrdo.
Sve kad se sabere, Srbi u Crnoj Gori srušili su diktatora Mila Đukanovića, Srbi u Crnoj Gori ustoličili su novog predsjedika države, Srbi u Crnoj Gori ustoličili su predsjednika Vlade, i konačno, Srbin Andrija Mandić je predsjednik Skupštine Crne Gore.
Zadnji ekser u njihovu „svetost“, u kovčeg komunizma u Crnoj Gori – zakucao je Andrija Mandić.
