Pobjeda je 3.09.2020. godine objavila neistinit tekst na štetu Ivana Vojinovića, navodeći da je počinio krivično djelo u Nikšiću.
Nakon tužbe koju je Vojinović podnio protiv Privrednog društva „Nova Pobjeda“ radi naknade nematerijalne štete, Osnovni sud u Podgorici donio je presudu kojom je djelimično usvojio tužbeni zahtjev Vojinović Ivana.
„Osnovni sud u Podgorici je donio presudu kojom je djelimično usvojio tužbeni zahtjev Vojinović Ivana i obavezao privredno društvo „Nova pobjeda“ da Vojinoviću isplati 3000,00 evra na ime nematerijalne štete zbog povrede prava ličnosti i to povrede prava na psihički integritet, prava na čast, prava na ugled i prava na dostojanstvo, zbog objave teksta pod naslovom: „Vojinović pucao na Gardaševića koji je nosio majicu sa crnogorskin obilježjima“, naveo je advokat Sava Kostić. „Prvostepeni sud je očekivano usvojio tužbeni zahtjev ali je neočekivano dosudio suviše nisku naknadu nematerijalne štete Vojinoviću imajuću i vidu sve šta se desilo i šta se moglo desiti te stanje kroz koje je prošao Vojinović i njegova porodica. Prvostepeni sud je dao valjano i detaljno obrazloženje uz pozivanje na sudsku praksu Evropskog suda ali je iznos od 3000 evra simboličan za štetu koju je Vojinović pretrpio zbog čega će biti izjavljena žalba Višem sudu u Podgorici. Konkretne razloge iznijeću u svojoj žalbi sa kojom možete biti upoznati nakon što istu dostavim Osnovnom sudu u Podgorici, rekao je nakon presude advokat Kostić.
„Na osnovu presude, koju sam dobio, mogu da dam moj iskaz u vidu žalbe jer se ja i moja familija osjećamo poniženo, ne gledajući realne činjenice i situaciju u kojoj je ovo „orkestrirano“ djelo urađeno, znajući o kakvim momentima se radilo“, rekao je za IN4S portal Ivan Vojinović.
„Ja, lokal moga brata „Kafe Bingo“ i društvo koje se tu okupljalo, u vrijeme litija, smo bili označeni od prvog dana kao glavni neprijatelji režima u Nikšiću.
Same činjenice koje govore da su česti upadi policije u lokal, učestale finansijske inspekcije, pa i upadanje tzv. „Specijalnog tima“ na čelu sa Petrom Lazovićem, za vrijeme litija, je naslućivalo da smo na „nekoj meti“, a preko posrednika, tobože „prijatelja“, smo upozoravani da smanjimo litijanje jer svojim autoritetom, kako su oni govorili, povlačimo dosta omladine, a to je smetalo bivšem režimu.
Pokušavam hronološki da objasnim samo neke detalje kroz šta smo prolazili te 2020.godine. Ja pravnik nijesam, ali ovo pričam iz čistog srca, a dobro znamo da pravda ne prati uvijek pravo, pa me je itekako zaboljela ova presuda, ne toliko zbog novca, koliko zbog nimalo naivnog potcjenjivanja ovog slučaja, koji je imao zlokobnu namjeru, a to je izazivanje nemira, da ne kažem više..
Drugi dan od pada režima Mila Đukanovića, koji se smatra jednim od kritičnijih trenutaka u modernoj istoriji Crne Gore, isplanirana je, na svu sreću, neuspjela „akcija“ gdje je ranjen moj sugrađanin Janko Gardašević, prvi komšija u Rastocima i kum Mila Đukanovića, koji je naravno narednog dana, i sam oštećen, to demantovao preko medija, tj.njegova sestra. Mene, moju familiju i mnoge Nikšićane boli to što ovaj slučaj nije shvaćen za ozbiljno, a po meni, kao vjerniku i Srbinu iz Crne Gore, Bog živi i Sveti Vasilije je pomogao da tog dana, igrom sudbine, ne budem u Nikšiću nego u Budvi i time osujetim vjerovatno zlokobni plan izazivanja, možda čak i građanskog rata, znajući da je to veče bilo preko 50 komentara, po internet mrežama, kojima su se pozivali na osvetu Gardaševića, pretežno „botovi“. Zapazio sam u presudi da je sudija Banjević navela da je prvo policija kući došla kod moje žene i troje djece, pa je tek onda ovaj medij ovo objavio. Naravno da to nije istina! Prvo su mediji izbacili posle 15-tak min moje inicijale, a policija je došla nakon nekih 40-tak minuta i više, kod moje žene i troje djece. O tome je trebala da svjedoci moja žena, koja nije pozvana kao svjedok, iako sam je ja predložio.
Iznos od 50 000 evra više sam iznio da bih dao na važnosti ovam slučaju, da nikad nikome od medija ne bi palo na pamet da sjutra, ne daj Bože, u nekom sličnom kritičnom trenutku, objavi ovakvu ili sličnu dezinformaciju, koja može imati nesagledive posledice. Konstatovaću da je, sa ovom presudom sudije Banjević, ovaj slučaj marginalizovan.“ zaključuje za naš portal Vojinović.
Podsjetimo, Ivan Vojinović je bio imenom i prezimenom spomenut u tekstu Pojbede, gdje su naveli da je on pucao u Gardaševića iako je kasnije utvrđeno da je on te noći bio u Budvi. Sestra Gardaševića je takođe demantovala da je on bio učesnik. Ipak, svjedok Pobjede se branio demantom.
Nakon objavljivanja imena Vojinovića u spornom tekstu, nastali su mnogi problemi za njega i njegovu porodicu. Prijetnje su bile upućivane u komentarima ispod tog teksta. Vojinović se bojao za sigurnost svoje porodice, kao i za sigurnost svog lokala u centru grada.
Izvor: IN4S
