Tokom posljednja tri mjeseca, u Crnoj Gori, Srbiji i Španiji ubijeno je osam lica u seriji mafijaških likvidacija koje su, prema navodima policije i međunarodnih bezbjednosnih agencija, nastavak krvavog sukoba “škaljarskog” i “kavačkog” klana — dvije kriminalne organizacije koje su u ratu od 2014. godine, nakon nestanka pošiljke kokaina u Valensiji.
Od tada, prema zvaničnim procjenama, u međusobnim obračunima ova dva klana ubijeno je više od 70 osoba.
Serija ubistava od jula do oktobra
Prva u nizu ovogodišnjih likvidacija dogodila se 15. jula u Barseloni, kada je ubijen Cetinjanin Filip Knežević, označen kao visokorangirani pripadnik kavačkog klana. Prema navodima španske policije, napadač je u Kneževića ispalio najmanje deset hitaca u ulazu stambene zgrade, nakon čega je pobjegao.
Knežević je godinama bio u bjekstvu i teretio se u Crnoj Gori za stvaranje kriminalne organizacije, ubistvo, šverc droge i ranjavanje novinarke Olivere Lakić, dok je u Srbiji bio optužen za likvidaciju Alana Kožara i Damira Hadžića na Krfu 2020. godine.
Dan kasnije, 16. jula, u Podgorici je ranjen, a potom preminuo Igor Nedović, za kojeg se vjeruje da je bio povezan sa kavačkim klanom.
Policija je uhapsila Arjana Rečkovića (22), osumnjičenog da je pucao na Nedovića — u pitanju je, prema zvaničnim navodima, obračun suprotstavljenih kriminalnih grupa.
Samo tri dana kasnije, 19. jula, u centru Podgorice, u bašti kafića, ubijen je Ivan Milačić, koji je policiji bio poznat kao osoba bliska škaljarskom klanu. Likvidacija se dogodila svega nekoliko desetina metara od zgrade policije.
Lanci odmazde i preuzimanje teritorija
Direktor Uprave policije Lazar Šćepanović tada je izjavio da su ovi događaji “dio obračuna dva kriminalna klana” i da “postoji realna mogućnost novih odmazdi”, što su naredni mjeseci i potvrdili.
Već 29. avgusta, u Kotoru, na terasi svoje kuće ubijen je Radovan Krivokapić, povezan sa škaljarskom grupom. Bio je poznat po sukobima sa članovima suparničkog klana i ranije je saslušavan zbog podmetanja požara u diskoteci Maximus, koja je bila u vlasništvu Šarića.
Krajem septembra, 24. septembra, na putu Cetinje–Budva, policija je pronašla tijela Stefana Belade i Andrije Ivanovića, koji su u policijskim evidencijama vođeni kao pripadnici škaljarskog klana.
Petnaestak dana ranije na Beladu je pucano kod Budve, kada je ranjena i njegova saputnica. Istraga ukazuje na nastavak krvavog niza osveta i međusobnih “poruka” među klanovima.
Likvidacije sa potpisom cetinjske ćelije
Serija ubistava nastavila se 5. oktobra, kada je kod plaže Trsteno između Budve i Kotora ubijen Miloš Sjekloća, označen kao vođa cetinjske ćelije škaljarskog klana.
Njegovo tijelo pronađeno je u zapaljenom automobilu, a obdukcija je pokazala rane od vatrenog oružja.
Prema podacima SDT-a, Sjekloća se teretio za šverc pola tone kokaina zaplijenjenog u Hamburgu 2020., kao i za pomaganje u ubistvima Andrije Gazivode i Pera Muhadinovića.
Posljednje u nizu ubistava dogodilo se 16. oktobra u Beogradu, kada je u naselju Beograd na vodi likvidiran Filip Ivanović, brat ubijenog Andrije Ivanovića.
Ivanović je bio na crvenoj potjernici Interpola i označen kao član cetinjske ćelije škaljarskog klana.
Beogradska policija je uhapsila Đorđa Z. (21) i M.P. (18), a Đorđe je, prema saopštenju Višeg tužilaštva, priznao ubistvo.
“Rat koji više nije samo o kokainu”
Analitičar Saša Đorđević iz Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala izjavio je za Radio Slobodna Evropa da je talas ubistava počeo nakon likvidacije u Španiji, te da je sukob klanova “prerastao u lični obračun, uz zadržano rivalstvo u poslu sa narkoticima”.
“Ovaj rat odavno nije samo borba za tržište. U pitanju je krvna osveta, ponos i osjećaj izdaje unutar kriminalne elite. Svako novo ubistvo izaziva domino efekat odmazde,” kazao je Đorđević.
Deset godina rata bez kraja
Sukob “škaljaraca” i “kavčana” traje više od deset godina. Od 2014. do danas, prema podacima policija regiona, ubijeno je više od 70 osoba, uključujući i članove njihovih porodica, saradnike i posrednike.
Uprkos brojnim hapšenjima i optužnicama, krvavi obračuni se nastavljaju, prelazeći državne granice i potvrđujući da balkanska kriminalna mreža i dalje funkcioniše kao transnacionalni sistem moći, novca i osvete.