Nakon šokantne izjave ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića da je Gorana Žugića ubio Ivan Delić, po nalogu Darka Belog Raspopovića i Brana Mićunovića, postavlja se ključno pitanje: da li se Delić priprema da preuzme ulogu svjedoka saradnika?
Takav scenario ne samo da nije isključen, već bi, u kontekstu ozbiljne institucionalne ofanzive na duboku državu i kriminalno-obavještajnu mrežu iz sjenke, bio logičan potez – kako iz perspektive države, tako i iz lične pozicije Delića.
Čovjek iz sistema, operativno upleten
Ivan Delić se godinama pominje u kontekstu niza sumnjivih aktivnosti i likvidacija, ali nikada do sada nije bio eksplicitno imenovan kao direktni izvršilac atentata od tolikog političkog značaja. Ako su informacije kojima raspolaže MUP utemeljene, riječ je o operativcu koji nije djelovao samostalno, već u okviru hijerarhizovane strukture nalogodavaca. Upravo tu se otvara prostor za institucionalni interes: Delićev iskaz mogao bi biti ključ za dokazivanje lanca komandovanja koji vodi do vrha političko-kriminalne hobotnice.
Zašto bi progovorio?
Postoje najmanje tri faktora koji bi mogli motivisati Delića da sarađuje:
1. Lično spašavanje – suočen s potencijalno višedecenijskom zatvorskom kaznom za političko ubistvo, Delić može birati između uloge žrtvenog jarca i statusa svjedoka saradnika koji mu, pod određenim okolnostima, može donijeti značajno olakšanje.
2. Obračun unutar bivšeg sistema – ako se osjeća izdan ili odbačen od strane onih koji su mu bili nadređeni i koje je, kako se sada tvrdi, služio, moguće je da odluči uzvratiti otkrivanjem cijele piramide.
3. Sistem pod novom kontrolom – ukoliko je uvjeren da stari zaštitni mehanizmi više ne funkcionišu i da ga bivši nalogodavci više ne mogu zaštititi, racionalna kalkulacija može ga usmjeriti ka saradnji s novom strukturom vlasti.
Državni interes: razbijanje zavjere ćutanja
Za vlasti, uključujući MUP i Tužilaštvo, Delićev iskaz može imati neprocjenjivu vrijednost – ne samo u kontekstu ubistva Žugića, već i brojnih drugih slučajeva koji su godinama sistemski zataškavani. Njegova saradnja mogla bi označiti početak razgradnje strukture koja je decenijama bila jača od same države.
Međutim, pristup mora biti pažljivo vođen: saradnja s Delićem kao svjedokom može biti politički i bezbjednosno osjetljiva – javnost s pravom očekuje pravdu, a ne nagodbu sa ubicom. Ključno je da Delić ne dobije imunitet bez pune i provjerljive ispovijesti, koja mora otvoriti vrata za krivično procesuiranje nalogodavaca.
Potencijalni katalizator loma
Ivan Delić je čovjek koji (pre)više zna. Ukoliko odluči da progovori, a institucije to ispravno procesuiraju, Crna Gora može ući u fazu pravog razračunavanja sa sopstvenim mračnim nasljeđem. Ali ako država ne odigra strateški pametno – ili, još gore, ako se Deliću omogući bijeg ili utišavanje – biće to znak da se u borbi protiv duboke države i dalje kalkuliše, a ne djeluje odlučno.