Dejana Ćuljić (22) pretučena je u jednom kafiću u Beranama dok je bila na svom radnom mjestu, a policija je uhapsila muškarca zbog sumnje da je počinio ovaj jezivi napad. Tim povodom, Dejana je odlučila da svoju priču podijeli sa gledaocima emisije Crna hronika.
„U Crnu Goru sam došla početkom juna kako bih radila sezonski posao. Prvi posao koji sam radila bio je u Mariji Magdaleni, gdje sam i upoznala Vasu Rajičevića. Poslije pet dana dogodio se incident, kada je on vikao na mene zato što me je pomiješao sa mojom sestrom, na koju je takođe pokušao dva dana ranije da se dere, jer mu dva puta nije rekla ‘dobar dan’, nego mu je samo jednom rekla ‘dobar dan, izvolite’.“
Ćuljić dodaje da su istom incidentu svjedočili i gazda lokala, kolege, kao i mnogi gosti koji su bili prisutni:
To je bilo do te mjere ružno da su meni čak i gosti prilazili i govorili da im je žao, a da niko u tom trenutku nije reagovao — ni kolege, ni gazda, niko. Međutim, poslije toga smo ispravili naš odnos kao gost i konobar, tako da ja njemu mogu najnormalnije prići i reći ‘dobar dan, izvolite’. Krajem jula sam dala otkaz u tom kafiću, što je njemu vidno smetalo. Nakon par dana ja sam njega vidjela u istom tom lokalu, gdje je on seo kod mene i sestre i pokušao da nas nagovori da se vratimo na taj posao, što nije uspio jer mi nismo htjele više da se vraćamo da radimo“, objašnjava ona.
„Zvao me je noću ili u pet ujutru, nisam se javljala“
Ćuljić objašnjava da nakon tog dana nije vidjela ovog čovjeka sve do 25. oktobra, kada ju je on pozvao na telefon:
„Imali smo situacije u kojima je on zvao tokom noći ili ujutru oko 5 sati, koje smo ja i sestra ignorisale. Posljednji put je zvao prije oko mjesec dana moju sestru, kada se izderao, niko nije ni razumio šta govori, on je samo vikao na telefon, što je ona ignorisala. Naravno, sve do 25.10., kada je mene zvao. Znači, mene je zvao 24. par puta, ja se nisam javljala, on je nastavio da me zove, zvao me je 25. oktobra i ja sam se na kraju javila“, kaže Ćuljić.
Devojka dalje objašnjava da je tokom ovog poziva dobila i prijetnje:
„Rekao mi je da će doći sutra i da ću ‘vidjeti šta će mi napraviti’“
„On je vikao na mene: ‘Gdje si ti, gdje si ti?’ Ja sam rekla da sam u Beranama. Pitao me je da li radim danas, a ja sam rekla da ne radim zato što sam primijetila kakav je ton i nisam znala šta se dešava. On mi je rekao kako će doći sutra, kada budem u drugoj smjeni, i da ću vidjeti šta će napraviti. U tom trenutku sam se uplašila, pozvala gazdu i rekla šta mi je rekao, a potom sam pozvala sestru i rekla šta mi je rekao. Izgovorio je rečenice tipa: ‘Da li i dalje radite kod tog klošara, videćete šta ću sutra napraviti kada dođem’, na šta sam se ja veoma uplašila“, kaže Ćuljić.
Ona objašnjava da je nakon poziva u lokal ušao Vasa, kojem se obratila sa „dobar dan“, a on je uzvratio pozdrav.
„Sljedeće čega se sjećam jeste kako se budim u bolnici, gdje moja sestra stoji pored mene i govori: ‘Ušivali su ti glavu.’ U tom trenutku inspektor me pitao šta se desilo, a ja se nisam ničega sjećala. Inspektor je tada počeo da se dere na mene, pitao me koga štitim i šta radim tu. Za tog inspektora zaista ne možemo reći lošu riječ, jer nije znao da se ničega ne sjećam. Kasnije mu je bilo krivo što je tako odreagovao. Pitao me je da li mi je poznato ime Vasa Rajićević, a ja sam samo odgovorila ‘jeste’. Zadnje čega se sjećam jeste kako Vasa ulazi u kafić“, objašnjava ova devojka.
„Glava mi je bila isečena na tri mjesta“
Ćuljić kaže da ju je u kafiću gazda pronašao kako leži na podu u lokvi krvi, bez svijesti, a potom ju je podigao, odvezao u svoja kola i odvezao u urgentni centar.
„U papirima koje sam dobila iz urgentnog centra piše da sam došla u bolnicu u svesnom stanju, kolima Hitne pomoći, orijentisana, i da sam znala šta se desilo, što nije istina. Oni su mi, na primjer, ušili samo jednu ranu na glavi, a ja sam imala glavu isečenu na tri mjesta, što je trebalo da se šije. Oko 10 ili 11 sati uveče došli smo u policijsku stanicu, predali sve papire, dali izjavu, a nisam dobila svoju kopiju izjave. Čak su mi uzeli originale nekih papira od doktora, a nisu ih kopirali. Nakon toga nas nisu obavještavali ni o čemu, govorili su samo da je Vasa u bijegu i da nije u Beranama.“
Ova devojka kaže da je dva dana kasnije, 27. oktobra, oko sedam ili pola osam uveče, napadač došao na njenu kućnu adresu:
„Sija mi lampom kroz sobu i pokušava da uđe na vrata. Nisam znala ko je, ustala sam polako da vidim ko je i vidjela njegov auto ispred kuće. Prepala sam se, pozvala sestru, koja mi je poslala druga odmah da dođe po mene i poveze me kod nje, da odmah odemo u policijsku stanicu i prijavimo to.“
(KURIR)