Viši sud u Beogradu doneo je još jednu odluku kojom je obavezao Miljanu i Vladimira Kecmanovića, majku i oca dečaka ubice iz OŠ „Vladislav RibnikaR“ da nastavnici istorije Tatjani Stevanović koja je teško povređena u masakru koji se dogodio 3. maja 2023. u toj školi, solidarno ispalte naknadu za nematerijalnu štetu, za pretrpljene duševne bolove usled smrti bliskog lica. Kako je saopšteno iz suda, Kecmanovići će nastavnici morati da isplate šest miliona i 900 hiljada dinara!
Iz Višeg suda u Beogradu danas su saopštili da je „nakon zaključenja rasprave dana 25. aprila 2025. godine, Viši sud u Beogradu doneo presudu“, kojom su, između ostalog obavezani tuženi Miljana Kecmanović i Vladimir Kecmanović da tužilji Tatjani Stevanović solidarno na ime naknade nematerijalne štete isplate ukupan iznos od 6.900.000 dinara, i to na ime naknade štete za fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog umanjenja opšte životne aktivnosti i zbog naruženosti, a sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja.
– Obavezani su tuženi da tužilji solidarno naknade troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana nastupanja uslova za izvršenje – piše u saopštenju i dodaje se:
– U obrazloženju presude, između ostalog se navodi da, iako je u trenutku preduzimanja štetnih radnji dečak ubica bio pod neposrednim nadzorom OOŠ ,“Vladislav Ribnikar“, sud smatra da su tuženi Vladimir Kecmanović i Miljana Kecmanović odgovorni za štetu koju je njihovo maloletno dete prouzrokovalo tužilji, budući da je šteta nastala usled njegovog lošeg vaspitanja, odnosno propusta u vaspitanju i rđavih primera koje su mu tuženi kao roditelji dali, pri čemu se šteta inače može upisati u krivicu tuženih, zbog čega su bez uticaja navodi tuženih da im od strane nastavnog i drugog stručnog osoblja u školi nije ukazivano na potrebu intervencije u pogledu ponašanja. Naime, sud nalazi da bi u situaciji u kojoj se roditelj opredelio da maloletno dete dobije znanje rukovanja i korišćenja oružja, te da odlascima u streljanu dete stekne zainteresovanost većih razmera za ovaj sport ili hobi, a sve u periodu kada se još uvek psihofizički razvija, roditelj morao sa većim stepenom pažnje da se odnosi prema oružju i municiji koje čuva u kući, odnosno da adekvatno obezbedi oružje i municiju – navodi se u saopštenju Višeg suda.
S tim u vezi, sud je stanovišta da su bez uticaja navodi tuženih da je šteta nastala bez njihove krivice, da maloletnik nije sposoban za rasuđivanje, kao i da njegovo stanje i postupanje roditelji nisu bili u mogućnosti da predvide i spreče, imajući u vidu da je tokom postupka utvrđeno da je maloletnik u trenutku preduzimanja radnje dana 03.05.2023. godine mogao da shvati značaj svog dela i da upravlja svojim postupcima.
Nastavnica istorije Foto: Printscreen/Facebook, Petar Aleksić
– Držala sam čas kada je neko naglo otvorio vrata, nisam ni stigla da vidim ko je ušao, već sam bila pogođena, odletela sam ispod katedre, a pucnji su se nastavili. Sećam se samo dečaka kako leži blizu, bled i nepokretan, i devojčice koja je dopuzala do mene – prisetila se kobnog dana, tokom svedočenja u postupku po kom je sud danas doneo odluku Tatjana Stevanović.
Dan je, kako je navela, počeo kao i svaki drugi. Pred kraj časa, začulo se nešto za šta je mislila da su petarde, ne sluteći da je učenik sedmog razreda započeo krvavi pir na ulazu škole.
– Sada znamo da su to bili pucnji, ali ipak, bilo mi je u glavi – Dragan je tu, šta god da je on će rešiti, on je naš čuvar. Međutim pucnji su se ponovili i onda je postalo jezivo, vreme se odjednom promenilo, svi smo bili ukočeni i hipnotisani, čuo se potom vrisak i tada su se naglo otvorila vrata učionice. Nisam ni uspela da vidim ko je, već sam bila pogođena, odletela sam i pala na pod. I dalje sam čula pucnje, ali sam u momentima gubila svest – ispirčala je nastavnica istorije. Kada je došla svesti, videla je krvave ruke.
– Nisam znala uopšte odakle mi te rane na rukama, videla sam samo krv. Sećam se tada jednog učenika kako leži pored mene, bled i nepokreran i devojčice koja je dopuzala do mene. Došla je da se sakrije i ja sam je zagrlila. I onda odjednom muk – rekla je nastavnica u koju je dečak prvu pucao kada je ušaou učionicu.
Dečaku koji je napravi masakr, predavala je ceo šesti razred i deo sedmog, sve do dana kada je ubio devetoro učenika i radnika obezbeđenja.
Takođe, Stevanovića je spomenula tokom izlaganja da je dečaku koji je pucao predavala ceo šesti razred i deo sedmog, kako kaze, sve do tog dana kada je počinio masakr.
Nastavnica je u svom potresnom izlaganju dodala takođe da joj se činilo da je sve to tog dana trajalo kao večnost, a u stvari sve se izdešavalo za 2 minuta.
– Ušli su policajci, pipali su mi puls, tada sam shvatila da ništa nije dobro. Iznosili su me na nosilima, kada sam ugledala mrtve devojčice koje su bile dežurne – drhtavim tonom je govorila Tatjana sećajući se u etapama o kobnom danu i onome što je preživela.
Prema njenim rečima, fizički bol i dan danas oseća posle dugog oporavka i niza operacija, a duševna bol prisutna će biti zauvek, jer kako kaže: „Ništa nije gotovo“.
Tatjana Stevanović Foto: Privatna Arhiva
– Prvi metak pogodio me je bočno u stomak, na 1 milimetar od glavne aorte, imala sam neopisivu sreću, pogotovo što sam dugo bila nepokretna. Takođe, na obe ruke sam imala prostrelne rane, kosti su mi bile kao kaša, i dalje nemam osećaj u levom dlanu – govorila je Tanja o ranama koje su ostale vidljive, s obzirom na to, kako kaže, na stomaku, rukama i nozi ima ogromne ožiljke.
Ranjena nastavnica bila je 6 meseci nepokretna, a ukupno 8 provela je u bolničkoj postelji. Kako je rekla tokom svedočenja, u prvim danima posle pucnjave bile su dobre prognoze, sve dok nije počela u jednom momentu da tone.
– U stomaku mi je ostala neka tečnost, tada sam počela da tonem, osetila sam veliki strah, jer sam mislila da je gotovo. Međutim, imala sam neopisivu sreću, iako mi i dalje smeta anesteziranost ruke i od kolena nadole leve noge nemam oaećaj nikakav, a strah, strah je prisutan svakog dana. Uznemiri me svaki vatromet, svake iznenadne situacije, filmovi u kojima ima oružja, sve me uznemirava ono što ranije njje – ispričala je nastavnica istorije, koja je ranije ispirčala da danas ne radi nigde i da se nikada više neće vratiti u školu, iako je obožavala svoj posao.
Inače, ovo je treća po redu odluka Višeg suda u Beogradu o „slučaju Ribnikar“.
Kecmanovići i dečka ubica Foto: Privatna Arhiva, Nemanja Nikolic, Petar Aleksić
Takođe, presudm koja je doneta pred istim sudom, Vlaldimir Kecmanović je osuđen na 14 i po godina zatvora zbog pauštanja i zlsotavljanja sina kao i zbog toga što je maloletno dete vodio u streljanu, učio ga da puca i učinio mu dostupnim svoja dva pištolja, dok je Miljana Kecmanović kažnjena sa tri godine zatvora zog zapuštanaj i zlostavljanja sina.
Na ovu presudu, roditelji dečaka ubice su se žalili i očekuje se da uskoro bude zakazana sednica Apelacionog suda u Beogradu na kojoj će se razmatrati njihove žalbe.