DEČAK UBICA JE PRVO PUCAO U NASTAVNICU ISTORIJE, A ONDA U RAZRED KOM JE DRŽALA ČAS: Doneta nova presuda protiv roditelja maloletnog zločinca iz Ribnikara!

Viši sud u Beogradu doneo je još jednu odluku kojom je obavezao Miljanu i Vladimira Kecmanovića, majku i oca dečaka ubice iz OŠ „Vladislav RibnikaR“ da nastavnici istorije Tatjani Stevanović koja je teško povređena u masakru koji se dogodio 3. maja 2023. u toj školi, solidarno ispalte naknadu za nematerijalnu štetu, za pretrpljene duševne bolove usled smrti bliskog lica. Kako je saopšteno iz suda, Kecmanovići će nastavnici morati da isplate šest miliona i 900 hiljada dinara!

Iz Višeg suda u Beogradu danas su saopštili da je „nakon zaključenja rasprave dana 25. aprila 2025. godine, Viši sud u Beogradu doneo presudu“, kojom su, između ostalog obavezani tuženi Miljana Kecmanović i Vladimir Kecmanović da tužilji Tatjani Stevanović solidarno na ime naknade nematerijalne štete isplate ukupan iznos od 6.900.000 dinara, i to na ime naknade štete za fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog umanjenja opšte životne aktivnosti i zbog naruženosti, a sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja.

– Obavezani su tuženi da tužilji solidarno naknade troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana nastupanja uslova za izvršenje – piše u saopštenju i dodaje se:

– U obrazloženju presude, između ostalog se navodi da, iako je u trenutku preduzimanja štetnih radnji dečak ubica bio pod neposrednim nadzorom OOŠ ,“Vladislav Ribnikar“, sud smatra da su tuženi Vladimir Kecmanović i Miljana Kecmanović odgovorni za štetu koju je njihovo maloletno dete prouzrokovalo tužilji, budući da je šteta nastala usled njegovog lošeg vaspitanja, odnosno propusta u vaspitanju i rđavih primera koje su mu tuženi kao roditelji dali, pri čemu se šteta inače može upisati u krivicu tuženih, zbog čega su bez uticaja navodi tuženih da im od strane nastavnog i drugog stručnog osoblja u školi nije ukazivano na potrebu intervencije u pogledu ponašanja. Naime, sud nalazi da bi u situaciji u kojoj se roditelj opredelio da maloletno dete dobije znanje rukovanja i korišćenja oružja, te da odlascima u streljanu dete stekne zainteresovanost većih razmera za ovaj sport ili hobi, a sve u periodu kada se još uvek psihofizički razvija, roditelj morao sa većim stepenom pažnje da se odnosi prema oružju i municiji koje čuva u kući, odnosno da adekvatno obezbedi oružje i municiju – navodi se u saopštenju Višeg suda.

 S tim u vezi, sud je stanovišta da su bez uticaja navodi tuženih da je šteta nastala bez njihove krivice, da maloletnik nije sposoban za rasuđivanje, kao i da njegovo stanje i postupanje roditelji nisu bili u mogućnosti da predvide i spreče, imajući u vidu da je tokom postupka utvrđeno da je maloletnik u trenutku preduzimanja radnje dana 03.05.2023. godine mogao da shvati značaj svog dela i da upravlja svojim postupcima.

 Podsetimo, nastavnica istorije držala je čas u trenutku kada je maloletni ubica ušao u odeljenje sedmog razreda, naoružan sa dva očeva pištolja i počeo da puca u decu. 

tatjana-stevanovic-1.jpg

Nastavnica istorije Foto: Printscreen/Facebook, Petar Aleksić

– Držala sam čas kada je neko naglo otvorio vrata, nisam ni stigla da vidim ko je ušao, već sam bila pogođena, odletela sam ispod katedre, a pucnji su se nastavili. Sećam se samo dečaka kako leži blizu, bled i nepokretan, i devojčice koja je dopuzala do mene – prisetila se kobnog dana, tokom svedočenja u postupku po kom je sud danas doneo odluku  Tatjana Stevanović.

Dan je, kako je navela, počeo kao i svaki drugi. Pred kraj časa, začulo se nešto za šta je mislila da su petarde, ne sluteći da je učenik sedmog razreda započeo krvavi pir na ulazu škole. 

–  Sada znamo da su to bili pucnji, ali ipak, bilo mi je u glavi – Dragan je tu, šta god da je on će rešiti, on je naš čuvar. Međutim pucnji su se ponovili i onda je postalo jezivo, vreme se odjednom promenilo, svi smo bili ukočeni i hipnotisani, čuo se potom vrisak i tada su se naglo otvorila vrata učionice. Nisam ni uspela da vidim ko je, već sam bila pogođena, odletela sam i pala na pod. I dalje sam čula pucnje, ali sam u momentima gubila svest – ispirčala je nastavnica istorije. Kada je došla svesti, videla je krvave ruke.

– Nisam znala uopšte odakle mi te rane na rukama, videla sam samo krv. Sećam se tada jednog učenika kako leži pored mene, bled i nepokreran i devojčice koja je dopuzala do mene. Došla je da se sakrije i ja sam je zagrlila. I onda odjednom muk – rekla je nastavnica u koju je dečak prvu pucao kada je ušaou učionicu.

Dečaku koji je napravi masakr, predavala je ceo šesti razred i deo sedmog, sve do dana kada je ubio devetoro učenika i radnika obezbeđenja.

Takođe, Stevanovića je spomenula tokom izlaganja da je dečaku koji je pucao predavala ceo šesti razred i deo sedmog, kako kaze, sve do tog dana kada je počinio masakr.

Nastavnica je u svom potresnom izlaganju dodala takođe da joj se činilo da je sve to tog dana trajalo kao večnost, a u stvari sve se izdešavalo za 2 minuta.

– Ušli su policajci, pipali su mi puls, tada sam shvatila da ništa nije dobro. Iznosili su me na nosilima, kada sam ugledala mrtve devojčice koje su bile dežurne – drhtavim tonom je govorila Tatjana sećajući se u etapama o kobnom danu i onome što je preživela.

Prema njenim rečima, fizički bol i dan danas oseća posle dugog oporavka i niza operacija, a duševna bol prisutna će biti zauvek, jer kako kaže: „Ništa nije gotovo“.

3729400-img3898f6c399e90ded77b596e41ec32208v-edit-copy.jpg

Tatjana Stevanović Foto: Privatna Arhiva

– Prvi metak pogodio me je bočno u stomak, na 1 milimetar od glavne aorte, imala sam neopisivu sreću, pogotovo što sam dugo bila nepokretna. Takođe, na obe ruke sam imala prostrelne rane, kosti su mi bile kao kaša, i dalje nemam osećaj u levom dlanu – govorila je Tanja o ranama koje su ostale vidljive, s obzirom na to, kako kaže, na stomaku, rukama i nozi ima ogromne ožiljke.

Ranjena nastavnica bila je 6 meseci nepokretna, a ukupno 8 provela je u bolničkoj postelji. Kako je rekla tokom svedočenja, u prvim danima posle pucnjave bile su dobre prognoze, sve dok nije počela u jednom momentu da tone.

– U stomaku mi je ostala neka tečnost, tada sam počela da tonem, osetila sam veliki strah, jer sam mislila da je gotovo. Međutim, imala sam neopisivu sreću, iako mi i dalje smeta anesteziranost ruke i od kolena nadole leve noge nemam oaećaj nikakav, a strah, strah je prisutan svakog dana. Uznemiri me svaki vatromet, svake iznenadne situacije, filmovi u kojima ima oružja, sve me uznemirava ono što ranije njje – ispričala je nastavnica istorije, koja je ranije ispirčala da danas ne radi nigde i da se nikada više neće vratiti u školu, iako je obožavala svoj posao.

Inače, ovo je treća po redu odluka Višeg suda u Beogradu o „slučaju Ribnikar“.

Vladimir, Kosta, Miljana Kecmanovic, foto Nemanja Nikolic, Petar Aleksic, Privatna arhiva.jpg

Kecmanovići i dečka ubica Foto: Privatna Arhiva, Nemanja Nikolic, Petar Aleksić

Parnično odeljenje ovog suda, u martu je donelo odluku po kojoj dečak ubica, njegovi roditelji i škola u kojoj se masakr dogodio porodicama ubijene dece na ime naknade nematerijalne štete moraju da isplate 344.100.000 dinara. 

Takođe, presudm koja je doneta pred istim sudom, Vlaldimir Kecmanović je osuđen na 14 i po godina zatvora zbog pauštanja i zlsotavljanja sina kao i zbog toga što je maloletno dete vodio u streljanu, učio ga da puca i učinio mu dostupnim svoja dva pištolja, dok je Miljana Kecmanović kažnjena sa tri godine zatvora zog zapuštanaj i zlostavljanja sina. 

Na ovu presudu, roditelji dečaka ubice su se žalili i očekuje se da uskoro bude zakazana sednica Apelacionog suda u Beogradu na kojoj će se razmatrati njihove žalbe.

0 komentara
Najviše glasova
Najnovije Najstarije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare