Zmate li ko je žena sa slike i kakve je muke prošla u Ulotini i Velici?

Preuzeto iz VIBER kanala Sabor Srpskih Porodica (Mile Cicmil /Marko Radojević)

Prababa Stojana, žena sa fotografije, je tog 28.jula 1944. zatečena sama u Ulotini selu – uz Lim. Muž i dva sina bili su joj u dvije različite vojske, mlađa djeca u zbjegu na Štavnoj, a ona sama ostala da čuva kuću.
Tu su, kod kuće, je i našli pripadnici kvislinških jedinica iz Plava i nju i još desetak žena koje su zatekli u Ulotini potjerali ka Limu.
Kuću u Ulotini sagrađenu uoči samog rata zapalili su, otjerali volove, krave, konja, spalili stogove sijena, štale…
Dolje uz Lim postrojili su ih uz jošje i naredili strijeljanje. Ne mogavši da gleda puške i cijevi uperene ka njoj okrenula je leđa i počela da bježi, nadajući se da će je tane pogoditi sa leđa tako da ne mora smrti i krvnicima da gleda u oči.
Žega, vrućina, nevjerovanje da je jedna žena skupila snagu da pobjegne, sve to zbunilo je zločince na trenutak. Dovoljno, da se Stojana dohvati Lima, da prepliva, pregazi, dohvati se vrbaka na drugoj obali i tu pronađe spas.
Cijelog tog dana od Ulotine do Velike vijali su se dimovi sa zgarišta, čula se kuknjava i lelek, a uveče se okupio veliki zbjeg na Štavnoj. Tu se našla i Stojana, ispričala za tragediju u Ulotini, a tu je i nju sačekala vijest da joj je sestra stradala u Velici.

Nekih deset, petnaest godina nakon rata, a u njemu je ostala bez muža i sina, u novoj kući u Ulotini, gdje je živjela sa preživjelim sinom i njegovom familijom, zakasnio i mrakom uhvaćen svratio je sa pazara u Andrijevici putnik namjernik da upita može li tu da prespava prije nego li zorom krene za Plav.
Sin joj i domaćin kuće Tadija prihvati gosta, kao što se u toj kući vazda radilo, a Stojana je u njemu poznala jednog od onih koji su joj ula ’44. spalili kuću, oteli mal i ispred čijih puške je bježala.
No, niti njemu niti Tadiji o tome te večeri nije rekla ni riječ.
Tek ujutru kada je pratila gosta, spremala mu zob za konja i manji brašnjenik upitala ga je zna li u čijoj je kući prespavao i čiji je ‘ljeb jeo?
Dala mu je tog jutra oprost, a on zbunjen i zamuckivajući rekao je samo: „rat je bio, pomuti se pamet…“
Tek uveče toga dana rekla je i Tadiji koga je dočekao i ugostio, ne dozvolivši mu ni riječ prijekora da uputi njoj, niti da ovoga opsuje ispovijedajući tako na najbolji način onu biblijsku poruku o kamenu i hljebu.