Ako vas je još nešto moglo zapanjiti u ovoj zemlji punoj nepravde, možda je to najnovije otkriće iz komunikacije između Radoja Zvicera, vođe zloglasnog “kavačkog klana”, i policajca Petra Lazovića – čovjeka koji je trebalo da brani zakon, a zapravo je štitio kriminal. Poruke koje su razmijenili nakon izbora 2020. godine otkrivaju šokantnu istinu: mafija je planirala ubistva, a država – tada pod kontrolom DPS-a – nije samo zatvarala oči, već ih je možda i štitila
Zvicer otvoreno poručuje da je bilo “neminovno” da tzv. “prašinari” – tadašnja vlast – izgube izbore jer nisu dozvolili mafiji da ubija državne neprijatelje. Neka ova rečenica odjekne javnošću: mafija je imala ambiciju da eliminiše one koji ne misle kao oni, a režim ih nije zaustavio zbog zakona, već jer im to, u tom trenutku, nije bilo politički oportuno.
I šta sada? Ćutanje. Ćute vrhovi bivše vlasti. Ćute tzv. suverenisti koji su godinama pozivali na pravdu, red i poredak, a danas ne smiju da zucnu kada se potvrđuje da su vladali rame uz rame s organizovanim kriminalom. Ćute i NVO prvaci, samoprozvani borci za ljudska prava, koji nijesu propustili priliku da dignu glas kad god su se lomili sitniji interesi, ali sada ne žele da se zamjere bivšim moćnicima.
Ovo nije više pitanje stranačke politike. Ovo je pitanje golog opstanka države i prava njenih građana. Ako su mafijaši zaista odlučivali o životu i smrti pod zaštitom policajaca i političkih elita, onda ova zemlja nikad nije ni bila država – već teritorija pod okupacijom klana.
Vrijeme je da se svi, bez izuzetka, izjasne: da li su za pravdu ili za tišinu? Jer tišina danas – znači saučesništvo juče.