Demo(no)kratija na djelu
Piše: Radomir Uljarevć
Ne može se gurnuti pod tepih činjenica da je bivša vlast pokušala sa fašizmom, čineći, pored drugih nepočinstava takve podlosti i podmetanja koja vrhune u skrnavljenju bošnjačkih svetinja, džamija na kojima su ispisivane parole sa krstom i 4S. Pred tim nepočinstvom, na tome Bećir s pravom insistira sva, ostala nepočinstva blijede.
Sada gotovo svi o tome ćute, ćute slobodni i zarobljeni mediji, ćuti Slobodna Evropa, ćuti i Savez boraca, organizacija koja troši značajan dio budžeta građana CG, kao da se njih ne tiče skrnavljenje bošnjačkih svetinja. Valjda bi oni, prije svih, trebalo da se bore, ne samo za svoja, već i za prava Bošnjaka.
Očigledno, svima teško pada činjenica što se pokazalo da fašiste u Evrvopi valja potražiti među onima kojima su puna usta antifašizma. Gledano iz našeg ugla – fašizoidni režim koji se malo po malo ruši, imao je tu odliku da se busa u prsa antifašizmom, ne nalazeći titoizmu nikakve mane.
Oni su imali mantru o tome da se bore za antifašističku, multietničku Crnu Goru, u kojoj nema mjesta za čitav jedan etnos, za sve one koji se izjašnjavaju kao Srbi, ili za koje se pretpostavlja da se osjećaju Srbima. Prema njihovoj ideologiji, svi bi bili ravnopravni osim Srba.
Crna Gora je prvi put je pokušala sa fašizmom još 1941. kada je proglašena Nezavisna državu Crna Gora (NDCG), ali nije išlo, jer već sutradan mnogi crnogorski prvaci, od kojih će se neki kasnije prikloniti komunistima, drugi četnicima, među kojima i Bajo Stanišić, i Pavle Đurišić, digli su svenarodni, 13 julski ustanak, koji je zapravo bio jedna od najvećih litija u Crnoj Gori, i privremeno su raskrstili se fašizmom.
Nedavno je, koliko znam, po drugi put Crna Gora pokušala sa fašizmom, hapseći narodne poslanike u Skupštini. Nakon toliko godina, pokazuje se da je taj duh fašizma živ u istom obliku, na istom mejstu, i u naše vrijeme ućutkao ga je litijski pokret, kao neki novi/stari oblik opštenarodnog trojčindanskog ustanka!
Nova vlast može da izvuče pouku iz onoga što su kao opozicija iskusili na vlastitoj koži – mogu i moraju izgrađivati Crnu Goru u kojoj više neće biti ugroženi Srbi, ali neće biti ugroženi ni Crnogorci, ni Bošnjaci, ni Muslimani, ni Albanci, ni Hrvati, državu u kojoj više neće biti građana drugog reda. Trebalo bi da progon cijelog naroda zamijeni istinska multietničnost.
Oni koji su prošli kroz torturu totalitarizma, tj. demonokratije, moraju u budućnosti imati veliko razumijevanje, i senzibilitet za prava drugih naroda. I baš zbog toga, sada kad svi imaju crno na bijelo ko je skrnavio bošnjačke svetinje, u namjeri da napravi ovdašnji majdan, tako je važno da prekinu taj svoj zavjet ćutanja. Možda bi to bilo patriotski?
Pokušajmo sa demokratijom!
