U Hrvatskoj se tih devedesetih godina probudila i povampirila ustaška ideologija u kojoj su Srbi bili jedina meta. Nije im valjda bilo dovoljno to što su preko 500.000 pobili u periodu od ’41-’45, pa su riješili da 1995. godine protjeraju njih preko 250.000, ne bi li ih eliminisali s tog kraja, za sva vremena, što je bio cilj ustaških ideologa iz Drugog svetskog rata.
Ta ustaška ideologija je nažalost prisutna i u današnjoj „modernoj“ Hrvatskoj. Pa tako, ratni zločinci se slave kao heroji, genocid i etničko čišćenje se nazivaju „oslobađanjem domovine“, dok su Srbi i dalje jedina meta i „prijetnja“ državi Hrvatskoj, iako je njihov broj sveden do statističke greške.
Nakon stotina hiljada ubijenih i protjeranih, od ’41 do ’95 godine, danas u Hrvatskoj živi svega 3,20% pripadnika srpskog naroda. Tome je doprinio genocid u Drugom svetskom ratu, i etničko čišćenje i ubijanja tokom devedesetih godina prošlog vijeka. Za sva ta zlodjela, niko nije odgovarao.
Obaveza svakog Srbina je da ne zaboravi zločine koji su činjeni nad našim narodom. Etničko čišćenje u zločinačkoj operaciji „Oluja“, jedan je od najvećih zločina nad našim narodom, nakon Drugog svetskog rata. Pamtimo, i čuvamo sjećanje na naš stradalnički krajiški narod!
Krajina je vječno ognjište srpskog naroda, koje je našem narodu nasilnički oteto!
Slava i hvala našim borcima i poginulim civilima! Vječno im carstvo nebesko!
Neka živi naš stradalnički srpski narod, ujedinjen u čuvanju svoje istorije i identiteta!
