U zemlji članici Evropske unije, u srcu demokratske Evrope, 2025. godine, s pozornice još uvijek odjekuje ustaški pozdrav: “Za dom – spremni!” I to ne bilo gdje – već pred masom koja na to kliče, ovacijama veličajući simbol pod kojim su tokom Drugog svjetskog rata počinjeni najteži zločini protiv čovječnosti.
Marko Perković Thompson, pjevač poznat upravo po koketiranju s ustaškom ikonografijom i retorikom, ponovno ga je javno izgovorio. Niti jedna institucija – ni pravosudna, ni izvršna, ni moralna – nije se oglasila.
Mlade ustaše trče da zauzmu što bolje mjesto na koncertu Tompsona
Zastrašujuće je i poražavajuće da se u zemlji koja je prošla krvavi rat 1990-ih sada mirno tolerira otvorena rehabilitacija fašističke retorike. Još gore: to se čini uz odobravanje publike i šutnju političkog vrha. Sve to ukazuje na duboku normalizaciju radikalne desnice u hrvatskom društvu.
Kada na nekom lokalnom slavlju u Crnoj Gori zasvira “Baja Mali Knindža”, u Crnoj Gori se ne može živjeti od graje DPS-a i NVO sektora. No kada Thompson – koji već godinama zagađuje javni prostor pozivanjem na ustašku simboliku – drži koncerte u hrvatskim gradovima, Crna Gora ćuti.
Vrijeme je da prestane politika dvostrukih standarda. Ako je “Baja” problem, onda je Thompson ratni zločin s razglasa. Ako je “četnički dernek” neprihvatljiv – a jest – onda je veličanje NDH iz srca EU-a sramota epskih razmjera.
U hrvatskom društvu danas fašizam više nije rubna pojava – on je postao dio kulturne i političke svakodnevice. A dok se institucionalno ništa ne poduzima, širi se kao metastaza: s pozornice, preko medija, pa do škola i ulica. Mladi nose majice s natpisima “Za dom spremni”, HOS-ove spomen-ploče se ne uklanjaju nego premještaju, a Thompson postaje sinonim za “domoljublje”.
Ovo nije domoljublje. Ovo je izdaja antifašističke baštine, pljuvanje po žrtvama Jasenovca, Jadovna i Starog sajmišta. I to pod pokroviteljstvom države.
Ako se danas ne progovori jasno, ako se sada ne povuče crvena linija, sutra će biti kasno. Fašizam ne dolazi s tenkovima – dolazi sa tišinom. Dolazi sa zatvorenim očima. Dolazi s koncertima.
I dolazi kada na orgijanje mržnje nitko ne kaže: dosta je
Zašto je ovo problem. Zašto ih, kao takve, ne prihvatiti ili ih isljučiti iz naših života. Oni znaju ko su, što su i gdje idu. Znamo li mi išta o tome. Samo kod nas su najbolji izjednačeni sa najgorima. Samo kod nas je napravljen gemišt koji rezultira bespovratnim moralnim posrnućem svojevremeno najboljeg, najhrabrijeg i najčestitijeg naroda u Evropi. Interesantno je koliko se kod nas insistira na nekakvoj građanštini koja nam je nagrdila naciju i kulturu. Zašto se to i pod čijom naredbom radi. Osvijestite se već jednom.