“ Proveo sam jako dugo vremena u Evropi da znam ko su i kakvi su i kada mi neko pomene Evropsku uniju i evropske vrijednosti, dobijem triper i sidu u isto vrijeme“ , izjavio je proslavljeni srpski odbojkaš Vladimir Grbić gostujući na Politikom sportskom podkastu.
Legendarni Vanja je istakao da Srbiji nije mjesto u Evropskoj uniji.
– Oni su u EU od ujutro do uveče servirani propagandom koja se ciljano servira tako da od nekoga naprave nešto što oni žele. Što bi rekao veliki vladika Nikolaj Velimirović gdje si pošla Srbijo, to nisu tvoje vrijednosti. To je nešto što je katastrofa i nešto što je tako kakvo jeste. Ali ne treba gledati ko su i šta su oni, već trebamo da gledamo kakvi smo mi. Da bi shvatili kako je negdje, moraš da odeš tamo, živiš, radiš, jedeš i spavaš sa tim ljudima i tek onda možeš da shvatiš kakvi su i šta su. A u međuvremenu ne trudiš se da ih ubijeđuješ, već jednostavno svojim radom i ponašanjem ih natjeraš da te shvate – poručio je Grbić.
On je podsjetio da se tokom karijere u inostranstvu stalno susretao sa predrasudama zbog pripadnosti srpskom rodu. Prisjetio se čemu je sve bio izložen u Italiji početkom 90-ih, kada je izbio građanski rat u Jugoslaviji.
– Gdje god da sam igrao morao sam da se borim sa predrasudama i da kod ljudi razbijem predrasude. Ne pričom, već ponašanjem – primjerom. Otišao sam u inostranstvo 1992. u Italiju. U to vrijeme je bio rat u Hrvatskoj. Odemo da igramo utakmicu u Skiju, provinciji Vićence i na metar od klupe dođe navijač i krene da mi se dere iza leđa ti si ubica, ti ubijaš djecu, ti si krvnik, bijednik, vrati se tamo u tvoju Srbiju… dok dva karabinjera stoje i smiju se. Mogao sam da odreagujem tako i da budem onaj za koga me on smatra. Morao sam to da isiječem i da se bavim samo terenom. U Modeni 5.000 ljudi mi je pjevalo uzmi ovu voćku u ruku Cigane, jer nas Italijani smatraju Ciganima. Budete u situaciji da u restoranu pokazuju prstom evo ga onaj Srbin Nisu me isprovocirali, jer sam naučio da samo gledam na ono što treba ja da radim na terenu, bez emocija – kazao je Grbić.
Tokom NATO agresije na SRJ 1999. godine Grbić se bukvalno našao u ulozi ambasadora svoje zemlje i naroda u Italiji u kojoj je, baš kao i na cjelokupnom Zapadu, servirana „istina“ o zlim i krvoločnim Srbima.
Evocirao je Vanja momente kada se pred cjelokupnom italijanskom javnošću borio da se čuje srpski glas u jednoumlju natopljenoj Italiji.
– Bio sam prvi put u emisiji porta porta Bruna Vespe sa tadašnjim našim ambasadorom u Italiji Miodragom Lekićem na početku bombardovanja. Pred kraj konflikta zvali su me ponovo u emisiji sa Anom Oksom, mis Albanija te godine koja je sa Kosova, pet predstavnika najvećih novinskih kuća i tadašnji predsjednik Masimo Dalema i Silvio Bersluskoni koji je bio vođe opozicije. Ana Oksa, koju je Pacoli kidnapovao i odvojio od djece i koja je imala nastup na Olimpiku za pomoć djeci sa Kosova je potegnula priču kako Milošević ubija djecu na Kosovu, kako nema doktora itd… Tada sam joj replicirao „Vi ste bili u Beogradu na koncertu, ali nemojte lagati – niste izašli nigdje iz hotela. Niste bili na Kosovu, informacije koje su Vama servirane znamo odakle dolaze. Ne možete Vi učiti mene šta se dešava u mojoj zemlji. Način na koji Vi želite da riješite problem je taj da na Kosovu neće ostati niko, a mi ovdje pričamo kako da se obezbijedi suživot. Držite se Vaše muzike i mikrofona, jer ispadate glupi i naivni“ – naveo je Grbić i dodao:
– Onda sam se okrenuo Dalemi i upitao ga jedno pitanje. Kako objašnjavate odluku NATO-a da bez dozvole SB UN-a i bez objave rata napadne jednu suverenu zemlju u Evropi? Ali samo da mi date pravni odgovor bez pozivanja na humanitarnu katastrofu? Mi pričamo ovdje o nečemu, a ne pričamo o 1995-oj i Crncima koji su n…..i od strane policije u SAD, o Sjevernoj Irskoj, Čečeniji… Jesu li u Hrvatskoj i Bosni samo njihova djeca stradala. Vaši političari su išli da se slikaju sa njima u uniformama sa strani Zengi i ovih drugih. Mislite li da srpska djeca nisu ginula tamo? Šta ćemo da radimo sa 500.000 Italijana koji su protjerani iz Istre i u tom trenutku samo vidim glave koje počinju da idu gore -dolje, jer ja znam šta njih boli. Mislite li da na Kosovu ginu samo albanska djeca? Jeste li čuli za slučaj Martinović i mnoge druge koji su zataškavani. Samo mi odgovorite kako pravno opravdavate akciju NATO-a protiv Srbije? U tom trenutlu Dalema, satjeran u ćošak, pokušava da se poveže na humanitarnu katastrofu, ali bez da je direktno pomene. Ja mu kažem – samo pravno i vidim kako mi Bruno Vespa odmahuje glavom i moli me da prestanem. Oni (Italijani) moraju tako da se ponašaju, zato što će biti Libija ukoliko ne rade onako kako treba. Njihov sadašnji dug je 3.000 milijardi evra i zaduženi su preko glave – rekao je Grbić.
Kako ističe, u tom trenutku nije bio sportista, već ambasador svoje zemlje.
– To su trenuci u kojima vi kao sportista više niste na terenu koji poznajete, već ste na nepoznatom terenu gdje morate da odreagujete na adekvatan način. Tada više niste sportista, već ambasador svoje zemlje koji će predstaviti svoj narod na najbolji mogući način. Kako i na koji način se mi odnosimo u inostranstvu prema drugima, tako će oni na taj način doživjjavati našu zemlju i imati želju da dođu u nju i upoznaju je. Biti stoka je najlakše – zaključio je Grbić